Ezekiel, 25
1. I doðe mi rijeè Jahvina:
2. "Sine èovjeèji, okreni lice k sinovima Amonovim te prorokuj protiv njih!
3. Reci sinovima Amonovim: 'Poslušajte rijeè Jahve Gospoda! Ovako govori Jahve Gospod: Zato što vi klicaste 'ha, ha!' nad mojim Svetištem kad ono bijaše oskvrnuto, i nad zemljom Izraelovom kad ona bijaše opustošena, i nad domom Judinim kad odlažaše u izgnanstvo,
4. predat æu vas, evo, u posjed sinovima Istoka da usred vas razapnu svoje šatore, udare svoja prebivališta. Oni neka jedu tvoje plodove i piju mlijeko tvoje!
5. Od Rabe æu pašnjake za deve naèiniti, a u zemlji Amonovih sinova torove æu za ovce podiæi. I znat æete da sam ja Jahve!'
6. Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što si pljeskao rukama i udarao nogama i svom se dušom radovao nad zemljom Izraelovom,
7. ja æu, evo, ruku na te podiæi i kao plijen te predati narodima! Istrijebit æu te iz narodÄa, iskorijeniti iz zemalja! Zatrijet æu te! I znat æeš da sam ja Jahve!
8. Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što Moab i Seir govorahu: 'Gle, dom je Judin poput svih naroda',
9. otkrit æu, evo, obronke moapske, da s kraja na kraj ostane bez gradova što bijahu ukras zemlje: Bet Haješimot, Baal Meon i Kirjatajim.
10. Dat æu ih u posjed sinovima Istoka, neprijateljima Amonaca, da se sinovi Amonovi meðu narodima više ne spominju!
11. Tako æu izvršiti sud nad Moabom. I znat æe da sam ja Jahve!'
12. Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što se Edom osveti domu Judinu i tom se osvetom teško ogriješi,
13. ovako govori Jahve Gospod: Podiæi æu ruku na Edom, istrijebit æu iz njega ljude i životinje! Pretvorit æu ga u pustinju: od Temana do Dedana svi æe od maèa izginuti.
14. Tako æu se osvetiti Edomu rukom svojega naroda izraelskog. Oni æe postupiti s Edomom prema mojem gnjevu i mojoj srdžbi. I spoznat æe moju osvetu!' - rijeè je Jahve Gospoda.
15. Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što Filistejci izvršiše odmazdu, krvavo se osveæujuæi s mržnjom u srcu, razarajuæi sve zbog svojeg neprijateljstva,
16. ovako govori Jahve Gospod: Evo, podižem ruku na Filistejce, istrijebit æu Kereæane, uništit æu sve što preostane na morskoj obali!
17. Tako æu im se strašno osvetiti kaznama jarosnim. I kad im se osvetim, znat æe da sam ja Jahve.'"