1. Proroštvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov.

2. Na goletnu brdu dignite zastavu, vièite im iz sveg grla. Mašite rukom neka doðu na vrata kneževska.

3. Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah svoje junake koji slave velièanstvo moje.

4. Èuj! Žagor na gorama kao od silna naroda. Èuj! Buka kraljevstava, sakupljenih naroda. To Jahve nad Vojskama za boj vojsku pregleda.

5. Iz daleka kraja, s granica neba dolaze oni - Jahve i oruða gnjeva njegova - da svu zemlju poharaju.

6. Kukajte, jer je blizu Jahvin dan, k'o pohara dolazi od Svemoænog.

7. I sve ruke stog' malakšu ... Svako ljudsko srce klone,

8. strava ih je obrvala, trudovi boli veæ ih spopadaju i grèe se k'o rodilja. U prepasti jedan drugog motre, lica su im poput plamena.

9. Dolazi nesmiljeni Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike.

10. Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neæe više sjati svjetlošæu, pomrèat æe sunce ishodeæi i mjesec neæe više svijetliti.

11. Kaznit æu svijet za zloæu, bezbožnike za bezakonje, dokrajèit æu ponos oholih, poniziti nadutost silnika.

12. Rjeði æe biti èovjek neg' žeženo zlato, rjeði samrtnik od zlata ofirskog.

13. Nebesa æu potresti, maknut æe se zemlja s mjesta od srdžbe Jahve nad Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov.

14. I tada, kao gazela preplašena, kao ovce koje nitko ne prikuplja, svatko æe se vratit' svom narodu, svatko æe u zemlju svoju pobjeæi.

15. Koga stignu, probost æe ga: koga uhvate, maèem æe sasjeæi;

16. pred oèima smrskat æe im dojenèad, opljaèkati kuæe, silovati žene.

17. Gle, podižem na njih Medijce što ne cijene srebra i preziru zlato.

18. Svi æe mladiæi biti pokošeni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe neæe se smilovati, nad djecom im se oko neæe sažaliti.

19. Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bit æe k'o Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije.

20. Nikad se više neæe naseliti, od koljena do koljena ostat æe nenapuèen. Arapin ondje neæe dizati šatora, nit' æe pastiri ondje poèivati.

21. Poèivat æe ondje zvijeri pustinjske, sove æe im napuniti kuæe, nojevi æe ondje stanovati, jarci plesati.

22. Hijene æe zavijati iz njegovih palaèa, a èaglji iz raskošnih dvorova... Vrijeme se njegovo bliži, dani mu se neæe produžiti.





“Para que se preocupar com o caminho pelo qual Jesus quer que você chegue à pátria celeste – pelo deserto ou pelo campo – quando tanto por um como por outro se chegará da mesma forma à beatitude eterna?” São Padre Pio de Pietrelcina