Judita, 9
1. Tada Judita pade nièice, posu glavu pepelom i razotkri kostrijet koju je nosila na sebi. I upravo kad su u Jeruzalemu, u Domu Božjem, prinosili veèernji tamjan, ona glasno zavapi Gospodu i reèe:
2. "O Gospode, Bože oca moga Šimuna, komu si ruku naoružao maèem da se osveti tuðincima koji bijahu radi sramote odriješili pas jedne djevice, obnažili njezin bok da je okaljaju i obešèastili njezinu utrobu za sramotu. Iako si kazao: 'Ne smije tako biti', oni su svejedno uèinili.
3. I zato si predao pokolju voðe njihove i krvi postelju njihovu, prevarenu i postiðenu njihovom prijevarom. Udario si po robovima i gospodarima; po vladarima na prijestoljima njihovim.
4. Predao si žene njihove plijenu, a kæeri njihove, svu imovinu njihovu odredio da bude razdijeljena meðu tvoje ljubljene sinove koji su gorjeli od revnosti prema tebi, užasavali se nad obešèašæenjem svoje krvi i zvali te u pomoæ. O Bože, moj Bože, poslušaj i mene udovicu.
5. Ti si sazdao i ono što je bilo prije i što æe biti poslije. Ti si zamislio i sadašnjost i buduænost i sve se dogodilo što si umom zasnovao.
6. Što si nakanio, došlo je preda te i reklo: 'Evo me!' Jer svi su tvoji putovi pripremljeni, a tvoje odluke predviðene.
7. Eto, Asirci se uznose svojom vojskom, ponositi su na konje i konjanike svoje, oholi su zbog vrsnoæe pješaka svojih, uzdaju se u štit, koplje, luk, praæku i neæe da u tebi spoznaju Gospoda koji mrvi ratove.
8. Gospod je tvoje ime. Ti im skrši snagu moæi svojom, savij silu gnjevom svojim. Jer su naumili da obešèaste tvoje Svetište, da okaljaju Šator gdje boravi preslavno Ime tvoje, da željezom raznesu uglove žrtvenika tvoga.
9. Vidi njihovu nadutost i upravi gnjev svoj na glave njihove, a moju udovièku ruku ojaèaj za naumljeno djelo.
10. Pogodi zamamnošæu mojih usana roba s voðom, a voðu s njegovim slugom. Razori drzovitost njihovu rukom jedne žene.
11. Tvoja snaga nije u mnoštvu niti moæ tvoja u silnicima, nego si ti Bog poniznih, pomoænik si malenih, potporanj slabih, utoèište napuštenih, spasitelj oèajnih.
12. Doista, Bože oca moga, Bože baštine Izraelove, gospodaru neba i zemlje, tvorèe voda, kralju svega stvorenja, uslišaj molitvu moju!
13. Daj mi zamamnu rijeè koja ranjava i obara u krvi one koji su strahote smislili protiv tvoga Saveza, svetog Doma, brda Siona i kuæe sinova tvojih.
14. Uèini da spozna sav narod tvoj i svako pleme da si ti Bog, Bog svake moæi i snage, i da osim tebe nema drugoga zaštitnika rodu Izraelovu!"