Otkrivenje, 12

1. I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.

2. Trudna vièe u poroðajnim bolima i mukama raðanja.

3. I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna,

4. a rep mu povlaèi treæinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, èim rodi, proždre Dijete.

5. I ona porodi sina, muškiæa, koji æe vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.

6. A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuæu dvjesta i šezdeset dana.

7. I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anðeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uðe u rat i anðeli njegovi,

8. ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu.

9. Zbaèen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Ðavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Baèen je na zemlju, a s njime su baèeni i anðeli njegovi.

10. I zaèujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbaèen je tužitelj braæe naše koji ih je dan i noæ optuživao pred Bogom našim.

11. Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjèevom i rijeèju svojega svjedoèanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti.

12. Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Ðavao siðe k vama, gnjevan veoma, znajuæi da ima malo vremena!"

13. Kad Zmaj vidje da je zbaèen na zemlju, stade progoniti Ženu koja rodi muškiæa.

14. No Ženi bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju, u svoje sklonište gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena.

15. I Zmija iz usta pusti za Ženom vodu poput rijeke da je rijeka odnese.

16. Ali zemlja priteèe u pomoæ Ženi: otvori usta i popi rijeku što je Zmaj pusti iz usta.

17. I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što èuvaju Božje zapovijedi i drže svjedoèanstvo Isusovo.

18. I stade na morski žal.