Prva knjiga o Makabejcima, 13

1. Šimun je saznao da je Trifon sabrao veliku vojsku da upadne u judejsku zemlju i da je opustoši.

2. Kad je vidio gdje narod strepi od straha, došao je u Jeruzalem i skupio ga.

3. Tješio je narod govoreæi: "Dobro znate što smo ja i moja braæa i kuæa mog oca uèinili za Zakon i za Sveto mjesto. Poznati su vam i ratovi i nevolje koje smo pretrpjeli.

4. Sva su moja braæa izginula za Izrael. Ja sam ostao sam.

5. U vrijeme ugnjetavanja nikako ne želim svog života štedjeti. Nisam bolji od svoje braæe.

6. Nego radije æu osvetiti svoj narod, Sveto mjesto, vaše žene i vašu djecu, jer su se svi pogani, gonjeni mržnjom, udružili da nas zatru."

7. Èim je narod èuo te rijeèi, rasplamtio se duh u njemu.

8. Odgovorili su mu jakim glasom: "Ti si naš voða namjesto Jude i svoga brata Jonatana!

9. Preuzmi vodstvo u našem ratu. Što nam god ti zapovjediš, mi æemo izvršiti."

10. Sabrao je sve ljude sposobne za borbu i žurno dovršio zidove Jeruzalema i unaokolo ga utvrdio.

11. Poslao je u Jopu Apsalomova sina Jonatana i s njim znatnu vojsku. Taj je odande izagnao stanovnike i ondje se nastanio.

12. Trifon se podigao s velikom vojskom iz Ptolemaide da navali na židovsku zemlju. S njime je bio zasužnjeni Jonatan.

13. Šimun se utaborio kod Adide naprama ravnici.

14. Kad je Trifon doznao da je Šimun zamijenio svoga brata Jonatana i da kani s njim zametnuti boj, poslao je poslanike da mu kažu:

15. "Zbog srebra što ga tvoj brat Jonatan duguje kraljevskoj blagajni za službe što ih je obnašao držimo ga u sužanjstvu.

16. Zato sad pošalji stotinu srebrnih talenata i dva njegova sina kao taoce, da se, kad bude pušten na slobodu, ne odmetne od nas. Onda æemo ga pustiti."

17. Premda je Šimun znao da mu glasnici lažu, ipak je poslao po srebro i djeèake da na sebe ne navuèe veliko neprijateljstvo naroda.

18. Jer bi inaèe rekli da je Jonatan poginuo zato što on nije poslao novce i djeèake.

19. Zato je poslao djeèake i stotinu talenata, ali ga Trifon prevari i ne posla Jonatana.

20. Poslije toga Trifon je krenuo da osvoji zemlju i opustoši je. Odabrali su zaobilazni put prema Adori. Šimun mu se ispreèavao sa svojom vojskom kuda god je on prolazio.

21. A oni koji su bili u Tvrði poslaše Trifonu poslanike, tražeæi da brzo doðe k njima kroz pustinju i opskrbi ih hranom.

22. Tada Trifon odredi da onamo odu svi njegovi konjanici, ali je te noæi pao tako obilan snijeg da nisu mogli krenuti. Digao je tabor i otišao u Galaaditidu.

23. Nadomak Baskame ubio je Jonatana, koga tu i pokopaše.

24. Potom se Trifon vratio u svoju zemlju.

25. Šimun je poslao po kosti svoga brata Jonatana i ukopao ga u Modinu, gradu svojih otaca.

26. Za njim je žalio sav Izrael i oplakivao ga mnogo dana.

27. Šimun je na grobnici svog oca i svoje braæe podigao nadgrobnik od kamena uglaðena straga i sprijeda, a tako visok da se vidio iz daljine.

28. Podigao je sedam piramida, jednu prema drugoj, ocu i majci i èetvorici braæe.

29. Naèinio im je podnožja, okružio ih visokim stupovima, na stupove je na vjeèni spomen postavio bojnu opremu, a uz bojnu opremu klesane laðe da ih vide svi koji plove morem.

30. Takva je grobnica koju je podigao u Modinu i koja postoji i dan-danas.

31. Trifon je mladoga kralja Antioha pogubio na prijevaru.

32. Zavladao je namjesto njega, ovjenèao se krunom Azije i time navalio mnogo zla na zemlju.

33. A Šimun je ponovo sagradio tvrðave po Judeji, obzidao ih visokim kulama i velikim zidovima, s vratima i prijevornicama, i tvrðave je opskrbio hranom.

34. Potom je Šimun izabrao ljude i poslao ih kralju Demetriju da zemlji isposluju oprost, jer je Trifon znao samo otimati.

35. Kralj Demetrije poslao je odgovor na njihov zahtjev u pismu sastavljenu ovako:

36. "Kralj Demetrije pozdravlja vrhovnog sveæenika Šimuna, prijatelja kraljeva, starješine i judejski narod.

37. Primili smo zlatnu krunu i palmovu granèicu koju ste nam poslali, pa smo pripravni da s vama sklopimo potpuni mir i da pišemo svojim službenicima da vas oproste od poreza.

38. Sve ono što smo s vama uglavili neka ostane na snazi i tvrðave što ste ih sagradili neka su vaše.

39. Opraštamo vam dosadašnje prijestupe i propuste i krunu koju dugujete. A ako se kakav drugi porez ubirao u Jeruzalemu, neka se više ne zahtijeva.

40. Ako su koji od vas kadri da se uvrste u moju tjelesnu stražu, neka se upišu. Neka meðu nama vlada mir."

41. Godine sto sedamdesete skinut je jaram pogana s Izraela,

42. i narod je u svojim poveljama i ugovorima poèeo pisati: "Prve godine istaknutog vrhovnog sveæenika, židovskog vojskovoðe i glavara Šimuna."

43. U te dane opkoli Šimun Gezer da bi ga zaposjeo vojskom. Naèinio je kule na kotaèima i njima se poslužio protiv grada. Prolomio je jedan od bedema i osvojio ga.

44. Oni s kule uskoèili su u mjesto. U gradu nasta velika strka.

45. Graðani se sa ženama i djecom popeli na bedeme, trgali na sebi odjeæu i Šimunu iza glasa dovikivali da s njima sklopi mir:

46. "Ne postupaj s nama po našoj zloæi nego po svojem milosrðu!"

47. Šimun se s njima sporazumio i prestao je na njih udarati, ali ih je istjerao iz grada, oèistio kuæe u kojima su držali idole, a zatim uðe uz pjesme i hvalospjeve.

48. Uklonio je odande svaku neèistoæu, naselio ljude koji vrše Zakon, utvrdio grad pa onda u njemu sebi uredio boravište.

49. Onima koji su bili u jeruzalemskoj Tvrði nije se dopuštalo da odlaze iz zemlje ili da u nju idu, da kupuju ili prodaju. Ljuto su izgladnjeli. Mnogi su od njih svisnuli od gladi.

50. Zavapili su k Šimunu da s njima sklopi mir, a on tako i uèini, ali ih odande istjera i oèisti Tvrðu od svake poganštine.

51. Židovi su u nju ušli dvadeset i treæega dana drugoga mjeseca godine sto sedamdeset i prve. Klicali su noseæi palmove grane, pjevali himne i hvalospjeve uz citare, harfe i cimbale, jer velik neprijatelj bijaše slomljen i izbaèen iz Izraela.

52. Šimun je odredio da se svake godine taj dan svetkuje s veseljem. Utvrdio je hramsku goru kraj Tvrðe te se ondje sa svojima nastanio.

53. Kad je Šimun vidio da mu je sin Ivan odrastao do muževne dobi, postavi ga zapovjednikom svih snaga. Ivan se smjestio u Gezeru.