Trouvé 20 Résultats pour: Crkvi

  • Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik." (Evanðelje po Mateju 18, 17)

  • Kad ga naðe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i pouèavali poveæe mnoštvo te se u Antiohiji uèenici najprije prozvaše kršæanima. (Djela apostolska 11, 26)

  • U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i uèitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda èetverovlasnika, i Savao. (Djela apostolska 13, 1)

  • Crkvi Božjoj u Korintu - posveæenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega. (Prva poslanica Korinæanima 1, 2)

  • Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi uèim. (Prva poslanica Korinæanima 4, 17)

  • Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, (Prva poslanica Korinæanima 10, 32)

  • I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treæe za uèitelje; onda èudesa, onda dari lijeèenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. (Prva poslanica Korinæanima 12, 28)

  • A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali veæma da prorokujete. Jer veæi je tko prorokuje, negoli tko govori drugim jezicima, osim ako protumaèi Crkvi radi izgraðivanja. (Prva poslanica Korinæanima 14, 5)

  • Ali draže mi je u Crkvi reæi pet rijeèi po svojoj pameti, da i druge pouèim, negoli deset tisuæa rijeèi drugim jezikom. (Prva poslanica Korinæanima 14, 19)

  • ako pak ne bi bilo tumaèa, neka šuti u Crkvi, neka govori sam sebi i Bogu. (Prva poslanica Korinæanima 14, 28)

  • Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji. (Druga poslanica Korinæanima 1, 1)

  • Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi, (Poslanica Efežanima 1, 22)


“No tumulto das paixões terrenas e das adversidades, surge a grande esperança da misericórdia inexorável de Deus. Corramos confiantes ao tribunal da penitência onde Ele, com ansiedade paterna, espera-nos a todo instante.” São Padre Pio de Pietrelcina