Trouvé 1414 Résultats pour: Svoje

  • I zaista, treæega dana, kad je faraon priredio gozbu za sve svoje službenike - bio mu je roðendan - iz sredine svojih službenika izluèi glavnog peharnika i glavnog pekara. (Knjiga Postanka 40, 20)

  • Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve èarobnjake i sve mudrace egipatske: isprièa im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumaèiti. (Knjiga Postanka 41, 8)

  • Jednom, kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja. (Knjiga Postanka 41, 10)

  • Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže. Isprièasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumaèi: kaza svakom znaèenje njegova sna. (Knjiga Postanka 41, 12)

  • Poslije toga skine faraon sa svoje ruke peèatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjeæom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac. (Knjiga Postanka 41, 42)

  • Još faraon reèe Josipu: "Premda sam ja faraon, neæe nitko diæi svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj." (Knjiga Postanka 41, 44)

  • Prvoroðencu Josip nadjenu ime Manaše, "jer Bog je", reèe, "dao te sam zaboravio svoje teškoæe i svoj oèinski dom." (Knjiga Postanka 41, 51)

  • Tada oni natovare žito na svoje magarce i krenu odande. (Knjiga Postanka 42, 26)

  • Kako su praznili svoje vreæe, svaki naðe u vreæi svoju kesu. Opazivši to, zapadoše u strah - i oni i njihov otac. (Knjiga Postanka 42, 35)

  • i kad smo stigli na prenoæište i otvorili svoje vreæe, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreæi, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. (Knjiga Postanka 43, 21)

  • Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su èuli da æe ondje ruèati. (Knjiga Postanka 43, 25)

  • Podigavši svoje oèi, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo vaš najmlaði brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!" (Knjiga Postanka 43, 29)


“No juízo final daremos contas a Deus até de uma palavra inútil que tenhamos dito.” São Padre Pio de Pietrelcina