Trouvé 365 Résultats pour: svojoj

  • Onda faraon reèe Josipu: "Kaži svojoj braæi neka uèine ovo: 'Natovarite svoje živine i odmah se uputite u zemlju kanaansku. (Knjiga Postanka 45, 17)

  • To su bili potomci Zilpe, koju je Laban darovao svojoj kæeri Lei. Ona je tako rodila Jakovu šesnaest duša. (Knjiga Postanka 46, 18)

  • To su bili potomci Bilhe, koju je Laban dao svojoj kæeri Raheli. Ona je Jakovu rodila sedam potomaka. (Knjiga Postanka 46, 25)

  • Zatim Josip reèe svojoj braæi i oèevoj obitelji: "Otiæi æu i obavijestiti faraona; reæi æu mu: 'Moja braæa i obitelj moga oca, koji su bili u zemlji kanaanskoj, došli su k meni. (Knjiga Postanka 46, 31)

  • Na njihova vijeæanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao! U srdžbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili. (Knjiga Postanka 49, 6)

  • 'Ovako recite Josipu: Oprosti braæi svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!" Na te rijeèi Josip brizne u plaè. (Knjiga Postanka 50, 17)

  • Napokon reèe Josip svojoj braæi: "Ja æu, evo, naskoro umrijeti. Ali æe se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obeæao Abrahamu, Izaku i Jakovu." (Knjiga Postanka 50, 24)

  • Svaka æe žena zatražiti od svoje susjede i stanarke u svojoj kuæi nakita srebrnog i zlatnog i odjeæe. To stavite na svoje sinove i kæeri. Tako æete oplijeniti Egipæane." (Knjiga Izlaska 3, 22)

  • Tko otme èovjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadrži - neka se kazni smræu. (Knjiga Izlaska 21, 16)

  • Ako izbije zub svome robu - ili svojoj ropkinji - neka ga oslobodi zbog zuba." (Knjiga Izlaska 21, 27)

  • "Tko opustoši njivu ili vinograd pustivši svoju stoku da obrsti tuðe, neka nadoknadi onim što najbolje naðe na svojoj njivi i u svome vinogradu. (Knjiga Izlaska 22, 4)

  • Zamoèivši sveæenik svoj desni prst u ulje na svojoj lijevoj ruci, neka uljem sa svoga prsta obavi škropljenje pred Jahvom sedam puta. (Levitski zakonik 14, 16)


“Lembre-se de que os santos foram sempre criticados pelas pessoas deste mundo, e puseram sob seus pés o mundo e as suas máximas .” São Padre Pio de Pietrelcina