Daniel, 9

1. Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji vladaše kraljevstvom kaldejskim,

2. prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se - prema rijeèi koju Jahve uputi proroku Jeremiji - imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina.

3. Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeæi moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu.

4. Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajuæi: "Ah, Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji èuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i èuvaju zapovijedi tvoje!

5. Mi sagriješismo, mi bezakonje poèinismo, zlo uèinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih.

6. Nismo slušali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima, našim oèevima, svemu puku zemlje.

7. U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše.

8. Jahve, stid na obraz nama, našim kraljevima, našim knezovima, našim oèevima, jer sagriješismo protiv tebe!

9. U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega

10. i nismo slušali glas Jahve, Boga našega, da slijedimo njegove zakone što nam ih dade po svojim slugama, prorocima.

11. Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne slušajuæi tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Božjega - jer sagriješismo protiv Njega.

12. Izvršio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas tešku nesreæu te se ne dogodi pod nebom što se dogodi u Jeruzalemu.

13. Sva ova nesreæa, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju.

14. Jahve je bdio nad nesreæom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koja uèini, a mi nismo slušali glas njegov.

15. A sada, Gospode, Bože naš, koji si moænom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagriješismo, mi zlo uèinismo.

16. Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog naših grijeha i zlodjela naših otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okružuju."

17. "A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim - zbog tebe, Gospode!

18. Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oèi te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, veæ zbog velikih smilovanja tvojih.

19. Gospode, èuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i èini! Ne oklijevaj - zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!"

20. Ja sam još govorio, moleæi se i priznavajuæi grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinjuæi Jahvu, svoga Boga, za Svetu goru Boga svoga.

21. Dok sam dakle ja još govorio moleæi se, onaj èovjek Gabriel, koga vidjeh na poèetku viðenja, doletje u brzu letu, dotaèe me se u vrijeme veèernjeg prinosa

22. i pouèi me: "Daniele, evo me: doðoh da te pouèim.

23. Od poèetka tvoje molitve izišla je rijeè, i ja doðoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na rijeè, razumij viðenje."

24. "Sedamdeset je sedmica odreðeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokrajèi opaèina, da se stavi peèat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vjeèna pravednost, da se stavi peèat viðenju i prorocima, da se pomaže Sveti nad svetima.

25. Znaj i razumij: Od èasa kad izaðe rijeè 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit æe opet sagraðeni trg i opkop, i to u teško vrijeme.

26. A poslije šezdeset i dvije sedmice bit æe Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji æe doæi razorit æe Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat i odreðena pustošenja.

27. I sklopit æe savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat æe žrtva i prinos: na vrhu Hrama bit æe grozota pustoši sve do svršetka, dok se odreðeno pustošenje ne obori na pustošnika."