1. Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema uèenicima Gospodnjim, poðe k velikomu sveæeniku,

2. zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje naðe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem.

3. Kad se putujuæi približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba.

4. Sruši se na zemlju i zaèu glas što mu govoraše: "Savle, Savle, zašto me progoniš?"

5. On upita: "Tko si, Gospodine?" A on æe: "Ja sam Isus kojega ti progoniš!

6. Nego ustani, uði u grad i reæi æe ti se što ti je èiniti."

7. Njegovi suputnici ostadoše bez rijeèi: èuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga.

8. Savao usta sa zemlje. Otvorenih oèiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask.

9. Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.

10. U Damasku bijaše neki uèenik imenom Ananija. Njemu u viðenju reèe Gospodin: "Ananija!" On se odazva: "Evo me, Gospodine!"

11. A Gospodin æe mu: "Ustani, poði u ulicu zvanu Ravna i u kuæi Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se;

12. i u viðenju vidje èovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao."

13. Ananija odgovori: "Gospodine, od mnogih sam èuo o tom èovjeku kolika je zla tvojim svetima uèinio u Jeruzalemu.

14. On ima od velikih sveæenika i punomoæ okovati sve koji prizivlju ime tvoje."

15. Gospodin mu odvrati: "Poði jer on mi je oruðe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove.

16. Ja æu mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti."

17. Ananija ode, uðe u kuæu, položi na nj ruke i reèe: "Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga."

18. I odmah mu s oèiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se

19. i uzevši hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s uèenicima u Damasku.

20. te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji.

21. Koji ga god slušahu, izvan sebe govorahu: "Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato došao da ih okovane odvede pred velike sveæenike?"

22. Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazujuæi: "Ovo je Krist!"

23. Pošto je minulo podosta vremena, odluèe Židovi pogubiti ga,

24. ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noæu da bi ga pogubili,

25. ali ga uèenici noæu uzeše i preko zidina oprezno spustiše u košari.

26. Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti uèenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je uèenik.

27. Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.

28. Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje.

29. Govorio je i raspravljao sa Židovima grèkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.

30. Saznala to braæa pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz.

31. Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgraðivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.

32. Jednom Petar, obilazeæi posvuda, siðe i k svetima u Lidi.

33. Ondje naðe nekog èovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao na postelji: bijaše uzet.

34. Reèe mu Petar: "Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!" On umah usta.

35. Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu.

36. U Jopi pak bijaše uèenica imenom Tabita, što prevedeno znaèi Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila.

37. Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi.

38. A kako je Lida blizu Jope, uèenici èuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva èovjeka s molbom: "Doði k nama, ne oklijevaj!"

39. Petar usta i krenu s njima. Èim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plaèuæi pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izraðivala dok je još bila s njima.

40. Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reèe: "Tabita, ustani!" Ona otvori oèi, pogleda Petra i sjede.

41. On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu.

42. Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina.

43. Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Šimuna kožara.





“Se precisamos ter paciência para suportar os defeitos dos outros, quanto mais ainda precisamos para tolerar nossos próprios defeitos!” São Padre Pio de Pietrelcina