Evanðelje po Mateju, 14

1. U ono vrijeme doèu Herod tetrarh za Isusa

2. pa reèe svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato èudesne sile djeluju u njemu."

3. Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa.

4. Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!"

5. Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.

6. Na Herodov roðendan zaplesa kæi Herodijadina pred svima i svidje se Herodu.

7. Zato se zakle dati joj što god zaište.

8. A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reèe, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja."

9. Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade.

10. Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.

11. I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.

12. A uèenici njegovi doðu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.

13. Kad je Isus to èuo, povuèe se odande laðom na samotno mjesto, u osamu. Doèuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova.

14. Kad on iziðe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izlijeèi njegove bolesnike.

15. Uveèer mu pristupe uèenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i veæ je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane."

16. A Isus im reèe: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti."

17. Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe."

18. A on æe im: "Donesite mi ih ovamo."

19. I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreèe blagoslov pa razlomi i dade kruhove uèenicima, a uèenici mnoštvu.

20. I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara.

21. A blagovalo je oko pet tisuæa muškaraca, osim žena i djece.

22. I odmah prisili uèenike da uðu u laðu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo.

23. A pošto otpusti mnoštvo, uziðe na goru, nasamo, da se pomoli. Uveèer bijaše ondje sam.

24. Laða se veæ mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar.

25. O èetvrtoj noænoj straži doðe on k njima hodeæi po moru.

26. A uèenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše.

27. Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"

28. Petar prihvati i reèe: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da doðem k tebi po vodi!"

29. A on mu reèe: "Doði!" I Petar siðe s laðe te, hodeæi po vodi, poðe k Isusu.

30. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, poène tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!"

31. Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?"

32. Kad uðoše u laðu, utihnu vjetar.

33. A oni na laði poklone mu se nièice govoreæi: "Uistinu, ti si Sin Božji!"

34. Pošto preploviše, doðu na kraj, u Genezaret.

35. I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike

36. te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.