Knjiga Mudrosti, 15

1. A ti si, Bože naš, blag i istinit, spor na gnjev i svime milostivo upravljaš.

2. Ako i sagriješismo, tvoji smo! Priznajemo tvoju vlast i neæemo griješiti kad znamo da smo tvoji.

3. Jer tebe znati - savršena je pravednost, i poznavati snagu tvoju korijen je besmrtnosti.

4. Nas nije zaveo nikakav izum opaka ljudskog umijeæa ni jalovo djelo slikarsko, likovi našarani lièilima

5. koji u budalama potièu žudnju te žude za neživim oblièjem mrtva lika.

6. Ljubitelji su zla i dostojni takvih nada oni koji ih èine ili žele ili štuju.

7. Muèi se lonèar i gnjeèi zemlju mekanu: pravi posuðe kojim se služimo. Od istoga blata pravi posude koje služe u plemenite svrhe i one koje služe suprotnom: kakva æe kojoj namjena biti - odreðuje lonèar.

8. I možda - o napora na zlo data! - od iste gline pravi ništavnog boga, on koji je nedavno od zemlje sazdan i koji æe se ubrzo zemlji vratit' od koje je uzet, kad se od njega duša zatraži.

9. Ne mari on što æe brzo umrijeti ni što mu je život kratkovjek, nego se natjeèe sa zlatarima i srebrnarima i nasljeduje mjedare, ponosan što pravi krivotvorine.

10. Srce mu je kao pepeo, i nada mu od zemlje bjednija, i život od gline nevredniji,

11. jer nije poznao Stvoritelja svoga koji mu je udahnuo dušu djelatnu i nadahnuo ga dahom životnim.

12. Nego misli da je žiæe naše igra i život naš sajam pun probitka. "Treba, veli, izbijati korist iz svega, èak iz zla."

13. Jer bolje no itko drugi zna takav da griješi kad od iste tvari zemljane pravi lomne posude i kumire.

14. Ali su od svih najluði i jadniji od duše èeda nejakog, oni neprijatelji tvog naroda koji ga nekoæ tlaèiše.

15. Jer oni obožavahu sve poganske kumire koji ne mogu ni oèima gledati, ni nosom disati, ni ušima slušati, ni prstima pipati, ni nogama hoditi.

16. Jer ih èovjek naèini, sazda ih onaj komu je dah u zajam dan. Nijedan èovjek ne može naèiniti boga sebi slièna;

17. i jer je smrtan, mrtvo djelo gradi bezbožnièkim rukama. On je dragocjeniji od svojih svetinja, jer je živ, a one nisu.

18. A èak štuju i najgadnije životinje, što su, po gluposti svojoj, gore od ostalih.

19. Na njima nikakve ljepote da bi privlaèile kao druge životinje: umakle su i Božjoj hvali i njegovu blagoslovu.