1. Kad su Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Ašdoðani èuli da napreduje popravljanje jeruzalemskih zidova - jer su se poèele zatvarati pukotine - veoma se ražestiše.

2. Zakleše se svi zajedno da æe napasti Jeruzalem i da æe nas smesti.

3. Mi smo tada zazvali Boga našega i postavljali smo dnevnu i noænu stražu da bismo zaštitili grad.

4. A Židovi govorahu: "Snage su nosaèima klonule, a ruševina je mnogo: neæemo nikada stiæi sagraditi zida!"

5. A naši neprijatelji rekoše: "Uvuæi æemo se meðu njih prije nego što doznaju i opaze nas: tada æemo ih poubijati i tako osujetiti pothvat!"

6. A kad bi došli Židovi koji žive kraj njih, po deset bi nas puta upozoravali: "Idu protiv vas iz svih mjesta u kojima stanuju!"

7. Postavili smo se u nizinama, iza zida i na goletima; rasporedio sam narod po rodovima, s maèevima, kopljima i lukovima.

8. Kad sam vidio kako se boje, ustao sam i objavio velikašima, odliènicima i ostalom narodu ovo: "Ne bojte se ovih ljudi! Mislite na Gospoda, velikoga i strašnoga, i borite se za svoju braæu, za sinove i kæeri svoje, za žene i kuæe svoje!"

9. Kad su naši neprijatelji èuli da smo obaviješteni i da je Bog osujetio njihovu osnovu, mogli smo se vratiti k zidu, svaki svome poslu.

10. Ali je od toga dana samo polovica mojih momaka obavljala posao, a ostali su držali koplja, štitove, lukove i oklope, a glavari stajali iza doma Judina,

11. koji je gradio zid. I nosaèi tereta držali su oružje: jednom je rukom svaki radio svoj posao, a u drugoj mu bilo oružje.

12. Svaki je od graditelja, dok je radio, nosio maè pripasan uz bok. Trubaè je stajao kraj mene.

13. Rekao sam velikašima, odliènicima i ostalom narodu: "Posao je velik i zamašan, a mi se rasuli po zidu, daleko jedni od drugih:

14. skupite se oko nas na mjesto gdje èujete glas trube, a Bog naš borit æe se za nas."

15. Tako smo obavljali posao od rane zore do prvih zvijezda. Polovica je bila naoružana kopljima.

16. U to sam vrijeme još rekao narodu: "Svaki sa svojim slugom neka noæi u Jeruzalemu: po redu æemo noæu stražariti, a danju raditi."

17. Ni ja, ni moja braæa, ni moji momci, ni stražari koji su me pratili nismo skidali svojih haljina, svatko je držao pri ruci svoje oružje.





“Quando o dia seguinte chegar, ele também será chamado de hoje e, então, você pensará nele. Tenha sempre muita confiança na Divina Providência.” São Padre Pio de Pietrelcina