Knjiga o sucima, 3

1. Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima iskušavao sinove Izraelove, sve one koji ne iskusiše ratova kanaanskih.

2. Bijaše to samo na korist pokoljenjima sinova Izraelovih da nauèe vještinu ratovanja - barem oni koji nisu iskusili prijašnjih ratova:

3. ostade pet knezova filistejskih i svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci koji su živjeli na gori Libanonu od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat.

4. Oni su poslužili da se iskuša Izrael: da bi se vidjelo hoæe li se držati zapovijedi što ih je Jahve preko Mojsija dao njihovim ocima.

5. Tako su Izraelci prebivali usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca;

6. ženili se njihovim kæerima i davali svoje kæeri njihovim sinovima i služili njihovim bogovima.

7. I èinili su Izraelci ono što Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su Jahvu, svoga Boga, da bi služili baalima i aštartama.

8. Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju edomskom; i služiše Kušanu Rišatajimu osam godina.

9. Tad Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja, Otniela, sina Kenaza, mlaðega brata Kalebova, da ih oslobodi.

10. Duh Jahvin siðe na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda u ruke Kušana Rišatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kušana Rišatajima.

11. Zemlja je otad bila u miru èetrdeset godina. Poslije smrti Otniela, sina Kenazova,

12. Izraelci su poèeli opet èiniti što je zlo u oèima Jahvinim. Zato Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, moæ nad Izraelom, jer su èinili što je zlo pred Jahvom.

13. Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, poðe na Izraela, potuèe ga i osvoji Palmov grad.

14. Izraelci su služili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina.

15. Tada Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja - Ehuda, sina Gere iz Benjaminova plemena, èovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom.

16. A Ehud naèini sebi bodež sa dvije oštrice, lakat dug, i pripasa ga pod haljine uz desno bedro.

17. I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bijaše vrlo debeo.

18. Predavši danak, Ehud ode s ljudima koji bijahu donijeli danak.

19. Ali kada je došao do idola u blizini Gilgala, vrati se i reèe: "Imam ti, kralju, reæi jednu tajnu!" Kralj mu odvrati: "Tiho!" I svi koji su uza nj bili izaðu.

20. Ehud uðe. Kralj je sjedio u hladovitoj gornjoj sobi; bio je sam. Ehud mu reèe: "Imam, kralju, za tebe rijeè od Boga!" On odmah usta s prijestolja.

21. Tad Ehud lijevom rukom trgnu bodež s desnog bedra i satjera mu ga u trbuh.

22. Za oštricom uðe sav držak i salo se sklopi za oštricom, jer Ehud nije mogao izvuæi oštricu iz trbuha. Neèist je izlazila odande.

23. Ehud je otišao kroz trijem; za sobom je zatvorio vrata gornje sobe i zakljuèao ih.

24. Kada je on otišao, vrate se sluge da pogledaju. Kako vrata gornje sobe bijahu zakljuèana, rekoše: "Bit æe da je otišao na stranu, u klijet do hladovite sobe."

25. Èekali su ga dugo, u nedoumici, jer on nije otvarao vrata gornje sobe. Naposljetku uzeše kljuè i otvoriše: gospodar im ležao na tlu, mrtav.

26. Dok su oni èekali, Ehud je pobjegao, prošao veæ idole i sklonio se u Seiru.

27. Èim doðe u zemlju Izraelovu, zasvira u rog na Efrajimovoj gori; i siðoše Izraelci s njim s gore, a on im stajaše na èelu.

28. I reèe im: "Poðite za mnom! Jahve vam je u ruke predao Moapce, vaše neprijatelje." Oni krenuše za njim, zatvoriše Moapcima put preko gazova Jordana i ne dadoše nikome prijeko.

29. Pobili su u to vrijeme oko deset tisuæa Moabaca, sve kršnih i hrabrih ljudi, i nijedan im nije umakao.

30. Toga su dana Moapci potpali pod ruku Izraelovu i zemlja bijaše mirna osamdeset godina.

31. Poslije njega bijaše Šamgar, sin Anatov. On je pobio šest stotina Filistejaca ostanom volujskim. Tako je i on spasio Izraela.