1. U zemlji zavlada glad, razlièita od prijašnje što je bila za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru.

2. Jahve mu se ukaza i reèe: "Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju æu ti oznaèiti.

3. U ovoj se zemlji nastani, ja æu s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat æu sve ove krajeve, da izvršim zakletvu kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu.

4. Tvoje æu potomstvo umnožiti kao zvijezde na nebesima i tvome æu potomstvu predati sve ove krajeve, tako da æe se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje;

5. a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!"

6. Tako Izak ostane u Geraru.

7. Kad su ga mještani pitali o njegovoj ženi, reèe: "Ona mi je sestra." Bojao se reæi: "Ona mi je žena", misleæi: "Mještani bi me mogli ubiti zbog Rebeke jer je lijepa."

8. Kako su se ondje duže zadržali, kralj Filistejaca Abimelek jednom pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje svoju ženu Rebeku.

9. Nato Abimelek pozove Izaka te reèe: "Tako, ona ti je žena! Kako si mogao reæi da ti je sestra?" Izak mu odgovori: "Jer sam mislio da bih zbog nje mogao poginuti."

10. Abimelek reèe: "Zašto si nam to uèinio? Umalo netko od ljudi nije legao s tvojom ženom. Tako bi na nas svalio krivnju."

11. Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: "Tko se god dotakne ovog èovjeka i njegove žene, glavu æe izgubiti."

12. Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko. Jahve ga blagoslivljao

13. te je èovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat.

14. Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu služinèad, tako da su mu Filistejci zavidjeli.

15. Zato Filistejci zasuše sve bunare što su ih sluge njegova oca bile iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuniše ih zemljom.

16. Onda Abimelek reèe Izaku: "Idi od nas jer si postao mnogo moæniji od nas!"

17. Tako Izak ode odande, postavi svoj šator u gerarskoj dolini i nastani se ondje.

18. Izak opet iskopa bunare za vodu što su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac.

19. Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje našle bunar sa živom vodom,

20. pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreæi: "Naša je voda!" Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili.

21. A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svaðali, nazva ga imenom Sitna.

22. Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svaðali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumaèi: "Jer nam je Jahve dao prostor da se na zemlji umnožimo."

23. Odande se popne u Beer Šebu.

24. Iste mu se noæi ukaže Jahve i reèe: "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit æu te, potomke ti umnožit, zbog Abrahama, sluge svojega."

25. Izak tu podigne žrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj šator, a njegove sluge poènu kopati bunar.

26. Uto mu doðe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske.

27. Izak ih upita: "Zašto ste došli k meni kad me mrzite i kad ste me otjerali od sebe?"

28. Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga pomislismo: neka zakletva bude veza izmeðu nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo savez:

29. ti nama neæeš zla nanositi, kao što mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslov Jahvin bio nad tobom."

30. On im priredi gozbu te su jeli i pili.

31. Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i oni od njega odu u miru.

32. Toga istog dana doðu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru što su ga iskopali te mu reknu: "Našli smo vodu."

33. On ga prozva Šiba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer Šeba.

34. Kad je Ezavu bilo èetrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kæer Hetita Beerija, i Basematu, kæer Hetita Elona.

35. One postadoše izvor ogorèenja Izaku i Rebeki.





“O sábio elogia a mulher forte dizendo: os seu dedos manejaram o fuso. A roca é o alvo dos seus desejos. Fie, portanto, cada dia um pouco. Puxe fio a fio até a execução e, infalivelmente, você chegará ao fim. Mas não tenha pressa, pois senão você poderá misturar o fio com os nós e embaraçar tudo.” São Padre Pio de Pietrelcina