1. Ostarje Izak, vid mu se oèinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i reèe mu: "Sine!" On mu odgovori: "Evo me!"

2. A on nastavi: "Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti.

3. Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi mi divljaèi.

4. Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem."

5. Rebeka je slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da ulovi divljaèi svome ocu,

6. Rebeka reèe svome sinu Jakovu: "Upravo sam èula kako tvoj otac govori tvome bratu Ezavu:

7. 'Donesi mi divljaèi te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da te pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.'

8. A sad, sine moj, poslušaj me i uèini kako ti naredim.

9. Otiði k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja æu od njih prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli.

10. Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije nego umre."

11. Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: "E, ali moj je brat Ezav runjav, a ja sam bez dlaka!

12. Možda me se moj otac dotakne te æu u njegovim oèima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov."

13. Ali njegova mu majka odgovori: "Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene poslušaj, otiði i donesi!"

14. Ode on, naðe i donese svojoj majci, a njegova majka priredi ukusan obrok, kako je njegov otac volio.

15. Potom Rebeka uzme najljepše odijelo svoga starijeg sina Ezava što je u kuæi imala, pa u nj odjene svoga mlaðeg sina Jakova.

16. U kožu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata.

17. Stavi zatim ukusan obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova.

18. Ode on k ocu i reèe: "Oèe!" On odgovori: "Evo me. Koji si ti moj sin?"

19. A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvoroðenac; uèinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti."

20. Izak upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On odgovori: "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv."

21. Potom Izak reèe Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi."

22. Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reèe: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove."

23. Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti,

24. upita još jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on: "Jesam."

25. Potom reèe Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja." Jakov ga posluži pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio.

26. Poslije toga reèe mu njegov otac Izak: "Primakni se, sine moj, i poljubi me!"

27. Kad se primaèe i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeæe pa ga blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi.

28. Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina.

29. Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braæom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!"

30. Tek što se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - pošto je Izak podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav doðe iz lova.

31. I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reèe svome ocu: "Ustani, oèe moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogneš blagosloviti!"

32. A njegov ga otac Izak zapita: "Tko si ti?" On odgovori: "Ja sam tvoj prvoroðenac Ezav!"

33. Izak se silno prepadne: "Pa tko je onda bio onaj što je divljaèi ulovio i meni veæ donio? Blagovao sam je prije nego si ti došao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen æe ostati."

34. Kad je Ezav èuo rijeèi svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa reèe svome ocu: "I mene blagoslovi, oèe!"

35. A on odvrati: "Brat tvoj doðe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov."

36. "Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me veæ prevario", reèe Ezav. "Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov." Onda doda: "Zar za me nisi saèuvao nikakva blagoslova?"

37. Izak odgovori Ezavu: "Njega sam veæ postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu braæu predao za sluge; žitom sam ga i vinom opskrbio. A što sad za te mogu uèiniti, sine moj?"

38. Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, oèe, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oèe moj!" Ezav jecaše na sav glas.

39. Tada otac njegov Izak progovori i reèe: "Daleko od plodna tla dom tvoj æe biti, daleko od rose s neba.

40. Od maèa svoga æeš živjeti, brata svoga æeš služiti. Ali jednom, kada se pobuniš, jaram æeš njegov stresti sa svog vrata."

41. Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov blagoslovio pa reèe u sebi: "Èim doðu dani žalosti za mojim ocem, ubit æu ja svoga brata Jakova."

42. Kada su Rebeki javili te rijeèi što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mlaðeg sina Jakova te mu reèe: "Pazi! Brat ti se Ezav nosi mišlju kako æe te ubiti.

43. Ali ti, sine moj, poslušaj mene: odmah bježi mome bratu Labanu u Haran.

44. Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja,

45. dok se srdžba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi što si mu uèinio. Ja æu onda po te poslati i odande te dovesti. Zašto da vas obojicu izgubim u jedan dan!"

46. Potom Rebeka reèe Izaku: "Moj mi je život dosadio zbog ovih žena Hetitkinja. Ako se i Jakov oženi kojom kao što su ove uroðenice, Hetitkinjom, što æe mi onda život!"





“A mulher forte é a que tem temor de Deus, a que mesmo à custa de sacrifício faz a vontade de Deus.” São Padre Pio de Pietrelcina