1. Kad je Jakov èuo da u Egiptu ima žita, reèe svojim sinovima: "Što tu zurite jedan u drugoga?

2. Èujem da ima žita u Egiptu. Otiðite dolje te nam ga odande nabavite da ostanemo na životu i ne pomremo."

3. Tako desetero Josipove braæe siðe da nabavi žita iz Egipta.

4. Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima. "Da ga ne bi zadesila kakva nesreæa", govorio je.

5. Meðu onima koji su išli nabavljati žito, jer u zemlji kanaanskoj vladaše glad, bijahu i sinovi Izraelovi.

6. Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio žito svemu svijetu. Doðu tako i Josipova braæa i poklone mu se licem do zemlje.

7. Josip prepozna braæu èim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao stranac i oštro im govorio. Zapita ih: "Odakle dolazite?" Odgovore: "Iz zemlje kanaanske došli smo da kupimo hrane."

8. Iako je Josip prepoznao svoju braæu, oni njega nisu prepoznali.

9. Josip se sjeti snova što ih je o njima sanjao. I reèe im: "Vi ste uhode! Došli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje."

10. Oni mu odgovore: "Ne, gospodaru! Tvoje su sluge došle da nabave hrane.

11. Svi smo sinovi jednog oca; pošteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu bile uhode."

12. On æe im opet: "Ne, nego ste došli da izvidite slaba mjesta ove zemlje."

13. Nato oni uzvrate: "Nas, tvojih slugu, bijaše dvanaestero braæe - sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlaði je sad s ocem, a jednoga više nema."

14. No Josip im dobaci: "Onako kako sam vam veæ rekao: vi ste uhode!

15. Ovako æu vas iskušati: odavde, tako mi faraona, neæete iziæi ako vaš najmlaði brat ne doðe ovamo!

16. Pošaljite jednoga izmeðu sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako æu iskušati vaše rijeèi i vidjeti je li u vas istina ili nije. Inaèe, tako mi faraona, vi ste uhode!"

17. Potom ih baci u zatvor na tri dana.

18. Treæi im dan reèe Josip: "Izvršite to, i ostat æete na životu, jer sam ja èovjek bogobojazan.

19. Ako ste pošteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali idite i nosite žito svojim izgladnjelim domovima.

20. Poslije toga dovedite mi svoga najmlaðeg brata, tako da se obistine vaše rijeèi te da ne izginete." Oni pristanu.

21. Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla."

22. Ruben im odvrati: "Zar vam nisam govorio: Ne ogrešujte se o mladiæa! Ali vi niste slušali. Sad se traži raèun za njegovu krv."

23. Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko tumaèa.

24. On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovaraše s njima. Onda izdvoji Šimuna izmeðu njih i naredi da bude svezan na njihove oèi.

25. Potom Josip zapovjedi da im vreæe napune žitom; da svakome njegov novac metnu u vreæu i da im daju poputninu. Tako im uèine.

26. Tada oni natovare žito na svoje magarce i krenu odande.

27. Kad na prenoæištu jedan od njih otvori svoju vreæu da nahrani magarca, opazi svoj novac ozgo u vreæi.

28. "Moj je novac vraæen!" - povika braæi. - "Evo ga u mojoj vreæi!" Zadrhta srce u njima. Zgledaše se, uplašeni, i rekoše: "Što nam ovo Bog uradi!"

29. Došavši k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kazaše mu sve što ih je snašlo.

30. "Èovjek koji je gospodar one zemlje", rekoše, "oštro nam je govorio i optužio nas kao uhode.

31. Pošteni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode.

32. Bilo nas je dvanaestero braæe, sinovi istog oca, ali jednoga više nema, dok se najmlaði sad nalazi s našim ocem u zemlji kanaanskoj.

33. Ali èovjek koji je gospodar one zemlje reèe nam: 'Ovim æu doznati da ste pošteni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostali uzmite što vam treba za izgladnjele domove, pa idite.

34. Onda mi dovedite svoga najmlaðeg brata, tako da znam da niste uhode, nego pošteni ljudi. Poslije toga vratit æu vam vašeg brata, i vi æete se moæi slobodno kretati u ovoj zemlji.'"

35. Kako su praznili svoje vreæe, svaki naðe u vreæi svoju kesu. Opazivši to, zapadoše u strah - i oni i njihov otac.

36. "Mene vi ostavljate bez djece!" - reèe im njihov otac. - "Josipa je nestalo, Šimuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me svaljuje!"

37. Onda Ruben reèe svome ocu: "Ubij moja dva sina ako ti ga ja natrag ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja æu ti ga vratiti!"

38. "Moj sin neæe s vama!" - uzvrati on. - "Njegov je pravi brat veæ mrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji æete poæi snašla nesreæa, u tuzi biste otpravili moju sijedu glavu dolje u Šeol."





“O temor e a confiança devem dar as mãos e proceder como irmãos. Se nos damos conta de que temos muito temor devemos recorrer à confiança. Se confiamos excessivamente devemos ter um pouco de temor”. São Padre Pio de Pietrelcina