1. Strašna glad pritisla zemlju.

2. Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac reèe: "Idite opet i nabavite nam malo hrane."

3. Nato æe mu Juda: "Onaj nam je èovjek jasno rekao: 'Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.'

4. Ako si, dakle, voljan s nama poslati našega brata, mi æemo otiæi dolje i kupit æemo ti žita.

5. Ali ako njega ne pustiš s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: 'Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.'"

6. "Zašto ste mi", zapita Izrael, "nanijeli jad rekavši onom èovjeku da imate još jednoga brata?"

7. Oni odgovore: "Èovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o našoj obitelji: 'Je li vam još živ otac? Imate li još kojega brata?' Mi smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da æe reæi : 'Dovedite svoga brata!'"

8. Potom Juda reèe svome ocu Izraelu: "Pusti djeèaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako æemo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca.

9. Ja za nj jamèim; mene drži odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit æu ti kriv svega vijeka.

10. TÓa da nismo toliko oklijevali, mogli smo se veæ i dvaput vratiti."

11. Njihov otac Izrael reèe im: "Kad je tako, neka bude, ali uèinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom èovjeku: nešto balzama, nešto meda i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema.

12. Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste našli u grlima svojih vreæa. Možda je ono bila zabuna.

13. Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom èovjeku.

14. Neka Bog Svemoguæi, El Šadaj, potakne onog èovjeka na milosrðe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem."

15. Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siðu u Egipat i stupe pred Josipa.

16. Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reèe upravitelju svoga kuæanstva: "Odvedi ljude u kuæu, zakolji jedno živinèe i pripremi, jer æe ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!"

17. Èovjek uèini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom.

18. Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: "Zbog novca koji se našao u našim vreæama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za robove."

19. Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuæu, reknu:

20. "Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane;

21. i kad smo stigli na prenoæište i otvorili svoje vreæe, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreæi, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom.

22. A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u naše vreæe."

23. "Budite mirni", reèe im on. "Ne bojte se! Bog vaš i Bog vašega oca stavio je blago u vaše vreæe. Vaš je novac k meni stigao." Potom im izvede Šimuna.

24. Èovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuæu; dade im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci p§iæe.

25. Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su èuli da æe ondje ruèati.

26. Kad je Josip došao u kuæu, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se poklone.

27. Upita ih on za zdravlje te æe dalje: "A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi govorili? Je li još dobra zdravlja?"

28. "Sluga tvoj, otac naš, dobro je i još je dobra zdravlja", odgovore i duboko se naklone iskazujuæi poštovanje.

29. Podigavši svoje oèi, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo vaš najmlaði brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!"

30. Josip se poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplaèe. Uðe u jednu sobu i tu se isplaka.

31. Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajuæi se, naredi: "Poslužite ruèak!"

32. Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egipæanima koji su s njim jeli. Egipæani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipæanima bilo odvratno.

33. I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlaði prema mladosti svojoj, samo se zgledahu.

34. I nareðivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet puta veæi od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim.





“A maior alegria de um pai é que os filhos se amem, formem um só coração e uma só alma. Não fostes vós que me escolhestes, mas o pai celeste que, na minha primeira missa, me fez ver todos os filhos que me confiava”.(P.e Pio) São Padre Pio de Pietrelcina