Poslanica Galaæanima, 2

21. Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.

Stihovi vezani uz Poslanica Galaæanima, 2:

Galaćanima 2 bavi se sukobom Paula i judaizera koji su podučavali da pogani trebaju slijediti mozaički zakon kako bi se spasili. U ovom poglavlju Pavao brani svoju apostolsku vlast i svoju poruku spasenja vjerom u Isusa Krista, a ne djelima zakona. Također izvještava o svom susretu s Petrom u Antiohiji, gdje se Petar ponašao licemjerno dok je odlazio od pogana zbog pritiska judaizera. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim Galaćanima 2:

Rimljanima 3:28: "Stoga zaključujemo da je čovjek opravdan vjerom, bez obzira na djela zakona." Ovaj stih ponovno potvrđuje Pavlovu središnju poruku u Galaćanima 2 da je spasenje vjerom u Isusa Krista, a ne djelima zakona.

Efežanima 2:8-9: "Jer mi se milošću spašava, vjerom; a to ne dolazi od vas, to je Božji dar; ne iz djela, tako da nitko ne može slaviti." Ovaj stih također pojačava ideju da je spasenje milošću Božjom, primljenom vjerom, a ne djelima zakona.

Djela 15:1: "Tada su neki muškarci koji su porijeklom iz Judeje podučavali svoju braću, ako se ne obrezuju običaju Mojsijeva, ne možete se spasiti." Ovaj stih ilustrira sukob između judaizera i poganskih kršćana, koji su vjerovali da su obrezivanje i poslušnost zakonu potrebni za spas.

Djela 15:10: "Zašto sada pokušavate Boga, stavite na grlić učenika u jarmu koji ni naši roditelji ni mi ne bi mogli stajati?" Ovaj je stih deklaracija o Petru za vrijeme Jeruzalemskog vijeća, gdje je priznao da je zakon o mozaiku pretežan za pogane i da ih je spasila milost Božja, baš kao i Židovi.

Kološanima 2:16-17: "Stoga vas nitko ne osuđuje zbog jela ili pijenja, ili zbog dana gozbe, ili mladog mjeseca, ili subote, koje su sjene stvari koje će doći; je od Krista. " Ovaj stih naglašava da su prakse mozaičkog zakona, poput dana blagdana i subote, bile sjene onoga što je trebalo u Kristu i više nisu bile potrebne za spasenje.