1. Uto neki siðoše iz Judeje i poèeše uèiti braæu: "Ako se ne obrežete po obièaju Mojsijevu, ne možete se spasiti."

2. Kad izmeðu njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi izmeðu njih uzaðu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja.

3. Oni su dakle, ispraæeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajuæi o obraæenju pogana i donoseæi svoj braæi veliku radost.

4. Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog uèini po njima.

5. Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev."

6. Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre.

7. Nakon duge raspre ustade Petar i reèe im: "Braæo, vi znate kako me Bog od najprvih dana izmeðu vas izabra da iz mojih usta pogani èuju rijeè evanðelja i uzvjeruju.

8. I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoèi za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama.

9. Nikakve razlike nije pravio izmeðu nas i njih: vjerom oèisti njihova srca.

10. Što dakle sada iskušavate Boga stavljajuæi uèenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi?

11. Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni."

12. Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i èudesa Bog po njima uèinio meðu poganima.

13. Kad oni ušutješe, progovori Jakov: "Poslušajte me, braæo!

14. Šimun je izložio kako se Bog veæ na poèetku pobrinu izmeðu pogana uzeti narod imenu svojemu.

15. S time su u skladu rijeèi Proroka. Ovako je doista pisano:

16. Nakon toga vratit æu se i opet podiæi pali šator Davidov, iz ruševina ga podiæi, opet ga sazidati

17. da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to

18. obznanjuje odvijeka.

19. Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraæaju k Bogu,

20. nego im poruèiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi.

21. Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote èitaju."

22. Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zakljuèe izabrati neke muževe izmeðu sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeæi meðu braæom.

23. Po njima pošalju ovo pismo: "Apostoli i starješine, braæa, braæi iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!"

24. "Buduæi da smo èuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše,

25. zakljuèismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom,

26. ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista.

27. Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni æe vam i usmeno priopæiti to isto.

28. Zakljuèismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno:

29. uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro æete uèiniti. Živjeli!"

30. Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo.

31. Kad ga proèitaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja.

32. Juda i Sila, i sami proroci, mnogim rijeèima ohrabriše i utvrdiše braæu.

33. Neko se vrijeme zadrže pa se onda s mirom od braæe vrate onima koji ih poslaše.

34. #

35. A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji nauèavajuæi i navješæujuæi zajedno s mnogima drugima rijeè Gospodnju. EVANÐELJE U EVROPI

36. Nakon nekog vremena reèe Pavao Barnabi: "Vratimo se i pohodimo braæu po svim gradovima u kojima smo navješæivali rijeè Gospodnju, da vidimo kako su!"

37. Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko.

38. Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo.

39. Spopade ih takva ogorèenost da se raziðoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar,

40. a Pavao sebi izabra Silu pa od braæe povjeren milosti Gospodnjoj

41. proputova Siriju i Ciliciju, utvrðujuæi Crkve.





“Os corações fortes e generosos não se lamentam, a não ser por grandes motivos e,ainda assim,não permitem que tais motivos penetrem fundo no seu íntimo.(P.e Pio) São Padre Pio de Pietrelcina