1. Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha.

2. Glavari sveæenièki i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda.

3. A Sotona uðe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice.

4. On ode i ugovori s glavarima sveæenièkim i zapovjednicima kako da im ga preda.

5. Oni se povesele i ugovore da æe mu dati novca.

6. On pristade. Otada je tražio priliku da im ga preda mimo naroda.

7. Kada doðe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu,

8. posla Isus Petra i Ivana i reèe: "Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu."

9. Rekoše mu: "Gdje hoæeš da pripravimo?"

10. On im reèe: "Evo, èim uðete u grad, namjerit æete se na èovjeka koji nosi krèag vode. Poðite za njim u kuæu u koju uniðe

11. i recite domaæinu te kuæe: 'Uèitelj veli: Gdje je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim uèenicima?'

12. I on æe vam pokazati na katu veliko blagovalište prostrto: ondje pripravite."

13. Oni odu, naðu kako im je rekao i priprave pashu.

14. Kada doðe èas, sjede Isus za stol i apostoli s njim.

15. I reèe im: "Svom sam dušom èeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke.

16. Jer kažem vam, neæu je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem."

17. I uze èašu, zahvali i reèe: "Uzmite je i razdijelite meðu sobom.

18. Jer kažem vam, ne, neæu više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne doðe."

19. I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreæi: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo èinite meni na spomen."

20. Tako i èašu, pošto veèeraše, govoreæi: "Ova èaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva."

21. "A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu.

22. Sin Èovjeèji, istina, ide kako je odreðeno, ali jao èovjeku onomu koji ga predaje."

23. I oni se poèeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što uèiniti.

24. Uto nasta meðu njima prepirka tko bi od njih bio najveæi.

25. A on im reèe: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima.

26. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveæi meðu vama neka bude kao najmlaði; i predstojnik kao poslužitelj.

27. Ta tko je veæi? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje."

28. "Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama.

29. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac:

30. da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeæi dvanaest plemena Izraelovih."

31. "Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu.

32. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi doðeš, uèvrsti svoju braæu."

33. Petar mu reèe: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt."

34. A Isus æe mu: "Kažem ti, Petre, neæe se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš."

35. I reèe: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?" Oni odgovore: "Ništa."

36. Nato æe im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi maè

37. jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Meðu zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se."

38. Oni mu rekoše: "Gospodine, evo ovdje dva maèa!" Reèe im: "Dosta je!"

39. Tada iziðe te se po obièaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim poðoše i njegovi uèenici.

40. Kada doðe onamo, reèe im: "Molite da ne padnete u napast!"

41. I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio:

42. "Oèe! Ako hoæeš, otkloni ovu èašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!"

43. A ukaza mu se anðeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio.

44. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.

45. Usta od molitve, doðe uèenicima i naðe ih snene od žalosti

46. pa im reèe: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!"

47. Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi.

48. Isus mu reèe: "Juda, poljupcem Sina Èovjeèjeg predaješ?"

49. A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo maèem?"

50. I jedan od njih udari slugu velikoga sveæenika i odsijeèe mu desno uho.

51. Isus odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotaèe uha i zacijeli ga.

52. Nato Isus reèe onima koji se digoše na nj, glavarima sveæenièkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: "Kao na razbojnika iziðoste s maèevima i toljagama!

53. Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš èas i vlast Tmina."

54. Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga sveæenika. Petar je išao za njim izdaleka.

55. A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Meðu njih sjedne Petar.

56. Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reèe: "I ovaj bijaše s njim!"

57. A on zanijeka: "Ne znam ga, ženo!"

58. Malo zatim opazi ga netko drugi i reèe: "I ti si od njih!" A Petar reèe: "Èovjeèe, nisam!"

59. I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: "Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!"

60. A Petar æe: "Èovjeèe, ne znam što govoriš!" I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao.

61. Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu rijeèi Gospodinove, kako mu ono reèe: "Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit æeš me tri puta."

62. I iziðe te gorko zaplaka.

63. A ljudi koji su Isusa èuvali udarajuæi ga poigravali se njime

64. i zastiruæi mu lice, zapitkivali ga: "Proreci tko te udario!"

65. I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj.

66. A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari sveæenièki i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeæe

67. i rekoše: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on æe im: "Ako vam reknem, neæete vjerovati;

68. ako vas zapitam, neæete odgovoriti.

69. No od sada æe Sin Èovjeèji sjedjeti zdesna Sile Božje."

70. Nato svi rekoše: "Ti si, dakle, Sin Božji!" On im reèe: "Vi velite! Ja jesam!"

71. Nato æe oni: "Što nam još svjedoèanstvo treba? Ta sami smo èuli iz njegovih usta!"





“Deus ama quem segue o caminho da virtude.” São Padre Pio de Pietrelcina