1. Uto se skupiše ljudi od Efrajimova plemena, prijeðoše Jordan put Safona i rekoše Jiftahu. "Zašto si išao u boj protiv Amonaca a nas nisi pozvao da idemo s tobom? Spalit æemo ti kuæu i tebe!"

2. Jiftah im odgovori: "Imali smo veliku parbu, ja i moj narod, i Amonci su nas teško tlaèili. Pozvao sam vas u pomoæ, ali me niste izbavili iz njihovih ruku.

3. Videæi da mi nitko ne pritjeèe u pomoæ, stavih svoj život na kocku, odoh sam na Amonce, i Jahve mi ih predade u ruke. Zašto ste, dakle, pošli danas da ratujete protiv mene?"

4. Tada skupi Jiftah sve Gileaðane i udari na Efrajima. Gileaðani potukoše Efrajima, jer su ovi govorili: "Vi ste, Gileaðani, Efrajimovi bjegunci koji ste živjeli usred Efrajima i Manašea."

5. Zatim Gileaðani presjekoše Efrajimu jordanske gazove, i kada bi koji bjegunac Efrajimov rekao: "Pustite me da prijeðem", Gileaðani bi ga pitali: "Jesi li Efrajimovac?" A kada bi on odgovorio: "Nisam",

6. oni bi mu kazali: "Hajde reci: Šibolet!" On bi rekao: "Sibolet" jer nije mogao dobro izgovoriti. Oni bi ga tada uhvatili i pogubili na jordanskim pliæacima. Tako je poginulo èetrdeset i dvije tisuæe ljudi iz Efrajimova plemena.

7. Jiftah je sudio Izraelu šest godina. A kada je Gileaðanin Jiftah umro, pokopaše ga u njegovu gradu, u Gileadu.

8. Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Ibsan iz Betlehema.

9. On je imao trideset sinova i trideset kæeri, koje je poudao iz kuæe, a trideset je snaha doveo izvana svojim sinovima. On je sudio Izraelu sedam godina.

10. Zatim umrije Ibsan i pokopaše ga u Betlehemu.

11. Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Elon Zebulunac. On je sudio Izraelu deset godina.

12. Zatim umrije Zebulunac Elon i pokopaše ga u Ajalonu u zemlji Zebulunovoj.

13. Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Abdon, sin Hilela iz Pireatona.

14. On je imao èetrdeset sinova i trideset unuka koji su jahali na sedamdesetero magaradi. On je sudio Izraelu osam godina.

15. Zatim umrije Abdon, sin Hilela iz Pireatona, i pokopaše ga u Pireatonu u Efrajimovoj gori, u zemlji Šaalimu.





“De que vale perder-se em vãos temores?” São Padre Pio de Pietrelcina