Talált 717 Eredmények: Prema

  • I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlaði prema mladosti svojoj, samo se zgledahu. (Knjiga Postanka 43, 33)

  • I k tome dva sina Josipova što su mu se rodila u Egiptu. Prema tome, sve èeljadi Jakovljeva doma što se naseli u Egiptu bijaše sedamdeset duša. (Knjiga Postanka 46, 27)

  • 'Ovako recite Josipu: Oprosti braæi svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!" Na te rijeèi Josip brizne u plaè. (Knjiga Postanka 50, 17)

  • Dobro æu raspoložiti Egipæane prema ovome narodu, pa kad poðete, neæete poæi praznih ruku. (Knjiga Izlaska 3, 21)

  • Onda rekne Jahve Aronu: "Zaputi se prema pustinji, u susret Mojsiju!" On ode i s njim se sastane na Božjem brdu. Poljubi ga. (Knjiga Izlaska 4, 27)

  • Aronov sin Eleazar oženi se jednom Putielovom kæeri, koja mu rodi Pinhasa. To su glave Levijevih domova prema njihovim koljenima. (Knjiga Izlaska 6, 25)

  • Reèe Jahve Mojsiju i Aronu: "Zagrabite pune pregršti pepela iz peæi, pa neka ga Mojsije pred faraonovim oèima baci prema nebu. (Knjiga Izlaska 9, 8)

  • Tako oni uzeše pepela iz peæi i doðoše pred faraona. Onda Mojsije rasu pepeo prema nebu, a otekline s èirevima prekriše ljude i životinje. (Knjiga Izlaska 9, 10)

  • Onda rekne Jahve Mojsiju: "Pruži ruku prema nebu da udari tuèa po svoj zemlji egipatskoj: po ljudima, životinjama i svemu bilju u zemlji egipatskoj." (Knjiga Izlaska 9, 22)

  • Mojsije diže svoj štap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuèu i munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuèu po zemlji Egipæana. (Knjiga Izlaska 9, 23)

  • "Kad iziðem iz grada", reèe mu Mojsije, "diæi æu ruke prema Jahvi, pa æe gromovi prestati, a ni tuèe više neæe biti, tako da znaš da zemlja pripada Jahvi. (Knjiga Izlaska 9, 29)

  • Otišavši od faraona, Mojsije iziðe iz grada i podigne ruke prema Jahvi. Prestane grmljavina i tuèa, a ni kiša više nije padala na zemlju. (Knjiga Izlaska 9, 33)


“O Senhor sempre orienta e chama; mas não se quer segui-lo e responder-lhe, pois só se vê os próprios interesses. Às vezes, pelo fato de se ouvir sempre a Sua voz, ninguém mais se apercebe dela; mas o Senhor ilumina e chama. São os homens que se colocam na posição de não conseguir mais escutar.” São Padre Pio de Pietrelcina