Talált 1005 Eredmények: Smo
i kad smo stigli na prenoæište i otvorili svoje vreæe, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreæi, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. (Knjiga Postanka 43, 21)
A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u naše vreæe." (Knjiga Postanka 43, 22)
Èak i novac koji smo našli u svojim vreæama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuæe tvoga gospodara! (Knjiga Postanka 44, 8)
Nato Juda odgovori: "Što bismo mogli reæi svome gospodaru? Što možemo kazati, èime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u koga se našao pehar." (Knjiga Postanka 44, 16)
Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on još ima jednog sina, roðena u njegovoj staraèkoj dobi. Taj je najmlaði. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.' (Knjiga Postanka 44, 20)
A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Djeèak ne može ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.' (Knjiga Postanka 44, 22)
Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rijeèi moga gospodara. (Knjiga Postanka 44, 24)
Odgovorili smo: 'Ne možemo onamo. Samo ako s nama poðe naš najmlaði brat, siæi æemo, jer ne smijemo pred onoga èovjeka ako ne bude s nama naš najmlaði brat.' (Knjiga Postanka 44, 26)
odgovorite: 'Ljudi smo, sluge tvoje, koji se od poèetka do sad bavimo stoèarstvom; i mi i naši preci', tako da se možete naseliti u gošenskom kraju. Svi su, naime, pastiri Egipæanima mrski." (Knjiga Postanka 46, 34)
Došli smo da potražimo kratak boravak u ovoj zemlji", rekoše faraonu, "jer je nestalo paše za stada tvojih slugu, strašna glad pritište kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u gošenskom kraju." (Knjiga Postanka 47, 4)
Oni odgovore: "Život si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru što možemo biti faraonovi robovi." (Knjiga Postanka 47, 25)
Kad su Josipova braæa vidjela da im je otac umro, rekoše: "Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?" (Knjiga Postanka 50, 15)