Talált 1047 Eredmények: ode

  • A onda Bog ode od njega gore. (Knjiga Postanka 35, 13)

  • Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom, priležnicom svoga oca. Sazna za to Izrael. Izrael je imao dvanaest sinova. (Knjiga Postanka 35, 22)

  • Ezav uzme svoje žene, svoje sinove, svoje kæeri, svu èeljad svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu što ju je namakao u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata Jakova. (Knjiga Postanka 36, 6)

  • A èovjek reèe: "Odavde su otišli. Èuo sam ih gdje govore: 'Hajdemo u Dotan.'" Tako Josip ode za svojom braæom i naðe ih u Dotanu. (Knjiga Postanka 37, 17)

  • pograbe ga i bace u èatrnju. Èatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode. (Knjiga Postanka 37, 24)

  • Otprilike u to vrijeme Juda ode od svoje braæe te okrenu nekom Adulamcu komu ime bijaše Hira. (Knjiga Postanka 38, 1)

  • Onda Juda reèe svojoj nevjesti Tamari: "Ostani kao udovica u domu svoga oca dok poodraste moj sin Šela." Bojao se, naime, da bi i on mogao umrijeti kao i njegova braæa. I tako Tamara ode da živi u oèevu domu. (Knjiga Postanka 38, 11)

  • Dugo vremena poslije toga umre Šuina kæi, Judina žena. Kad je prošlo vrijeme žalosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem Adulamcem Hirom, u Timnu da striže svoje ovce. (Knjiga Postanka 38, 12)

  • Potom ona ustade i ode; skide sa sebe koprenu i opet se odjenu u svoje udovièko ruho. (Knjiga Postanka 38, 19)

  • Ali baš tada on uvuèe ruku te iziðe njegov brat. A ona reèe: "Kakav li proder napravi!" Stoga mu nadjenu ime Peres. (Knjiga Postanka 38, 29)

  • Josip se sjeti snova što ih je o njima sanjao. I reèe im: "Vi ste uhode! Došli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje." (Knjiga Postanka 42, 9)

  • Svi smo sinovi jednog oca; pošteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu bile uhode." (Knjiga Postanka 42, 11)


“Menosprezai vossas tentações e não vos demoreis nelas. Imaginai estar na presença de Jesus. O crucificado se lança em vossos braços e mora no vosso coração. Beijai-Lhe a chaga do lado, dizendo: ‘Aqui está minha esperança; a fonte viva da minha felicidade. Seguro-vos, ó Jesus, e não me aparto de vós, até que me tenhais posto a salvo’”. São Padre Pio de Pietrelcina