Talált 821 Eredmények: više

  • no, poput vode nabujao, neæeš više imati prvenstva, jer na ležaj oca svog se pope, moj tad oskvrnu krevet. (Knjiga Postanka 49, 4)

  • Ali što su ih više tlaèili, oni se još više množili, napredovali i širili se, tako da su Egipæani strahovali od Izraelaca. (Knjiga Izlaska 1, 12)

  • Kad ga nije mogla više sakrivati, nabavi košaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali Rijeke. (Knjiga Izlaska 2, 3)

  • "Ne pribavljajte više ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i sebi je skupljaju. (Knjiga Izlaska 5, 7)

  • Sad doðu nadglednici naroda i njegovi bilježnici te svijetu objave: "Ovako poruèuje faraon: 'Neæu vam više nabavljati slame. (Knjiga Izlaska 5, 10)

  • Tvoje sluge više ne dobivaju slame, a ipak se od nas traži: napravite opeku? Èak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!" (Knjiga Izlaska 5, 16)

  • Nato odvrati Mojsije: "Èim odem od tebe, zazvat æu Jahvu da sutra nestane obada s faraona, njegovih službenika i njegova puka. Ali neka faraon više ne vara! Neka pusti narod da ide i prinese žrtvu Jahvi." (Knjiga Izlaska 8, 25)

  • Molite Jahvu da ustavi gromove i tuèu, a ja æu vas pustiti da idete. Neæete više dugo ostati." (Knjiga Izlaska 9, 28)

  • "Kad iziðem iz grada", reèe mu Mojsije, "diæi æu ruke prema Jahvi, pa æe gromovi prestati, a ni tuèe više neæe biti, tako da znaš da zemlja pripada Jahvi. (Knjiga Izlaska 9, 29)

  • Otišavši od faraona, Mojsije iziðe iz grada i podigne ruke prema Jahvi. Prestane grmljavina i tuèa, a ni kiša više nije padala na zemlju. (Knjiga Izlaska 9, 33)

  • Pokriju sve tlo, tako da se od njih zacrnjelo. Pojedu sve bilje u polju i sve plodove sa stabala što su bili ostali iza tuèe. Ništa se više nije zelenjelo: ni stabla ni poljska trava u svem Egiptu. (Knjiga Izlaska 10, 15)

  • "Odlazi!" - vikne faraon na Mojsija. "I da mi više na oèi ne dolaziš! Onoga dana kad mi se opet pojaviš na oèi, zaglavit æeš!" (Knjiga Izlaska 10, 28)


“É doce o viver e o penar para trazer benefícios aos irmãos e para tantas almas que, vertiginosamente, desejam se justificar no mal, a despeito do Bem Supremo.” São Padre Pio de Pietrelcina