Djela apostolska, 20

1. Kad se sleže metež, posla Pavao po uèenike, ohrabri ih, pozdravi i otputova u Makedoniju.

2. Prešavši one krajeve, hrabreæi braæu besjedom mnogom, doðe u Grèku

3. i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postaviše mu Židovi zasjedu pa odluèi vratiti se preko Makedonije.

4. Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.

5. Oni odoše prije te nas doèekaše u Troadi.

6. Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet dana doðosmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana.

7. U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoæi.

8. U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijaše dosta svjetiljaka.

9. Na prozoru je sjedio neki mladiæ imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s treæeg kata dolje. Digoše ga mrtva.

10. Pavao siðe, nadnese se nad djeèaka, obujmi ga i reèe: "Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!"

11. Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova.

12. Mladiæa odvedoše živa, neizmjerno utješeni.

13. Mi pak poðosmo naprijed laðom: otplovismo u As. Odande smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poæi pješice.

14. Kad nam se u Asu pridruži, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu.

15. Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a iduæeg dana stigosmo u Milet.

16. Jer Pavao je odluèio mimoiæi Efez da se ne bi zadržao u Aziji: žurio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu.

17. Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve.

18. Kad stigoše, reèe im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao meðu vama:

19. služio sam Gospodinu sa svom poniznošæu u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih;

20. ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i nauèiti vas - javno i po kuæama;

21. upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa."

22. "A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što æe me u njemu zadesiti, ne znam,

23. osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamèi da me èekaju okovi i nevolje.

24. Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedoèiti za evanðelje milosti Božje."

25. "I sad, evo, znam: neæete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih proðoh propovijedajuæi Kraljevstvo.

26. Zato vam u ovaj dan današnji jamèim: èist sam od krvi sviju

27. jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega."

28. "Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steèe krvlju svojom."

29. "Ja znam da æe nakon mog odlaska meðu vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada,

30. a izmeðu vas æe samih ustati ljudi koji æe iskrivljavati nauk da bi odvukli uèenike za sobom.

31. Zato bdijte imajuæi na pameti da sam tri godine bez prestanka noæu i danju suze lijevajuæi urazumljivao svakoga od vas."

32. "I sada vas povjeravam Bogu i Rijeèi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu meðu svima posveæenima."

33. "Ni za èijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio.

34. Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke.

35. U svemu vam pokazah: tako se trudeæi treba se zauzimati za nemoæne i na pameti imati rijeèi Gospodina Isusa jer on reèe: 'Blaženije je davati nego primati.'"

36. Kada to doreèe, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli.

37. Tad svi briznuše u velik plaè, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati,

38. ražalošæeni nadasve rijeèju koju im reèe: da više neæe vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na laðu.