1. Kad Gospodin dozna da su farizeji doèuli kako on, Isus, okuplja i krsti više uèenika nego Ivan -

2. iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi uèenici -

3. ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju.

4. Morao je proæi kroza Samariju.

5. Doðe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu.

6. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.

7. Doðe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!"

8. Njegovi uèenici bijahu otišli u grad kupiti hrane.

9. Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.

10. Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive."

11. Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni èime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa?

12. Zar si ti možda veæi od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?"

13. Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet æe ožednjeti.

14. A tko bude pio vode koju æu mu ja dati, ne, neæe ožednjeti nikada: voda koju æu mu ja dati postat æe u njemu izvorom vode koja struji u život vjeèni."

15. Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeðam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaæati."

16. Nato joj on reèe: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo."

17. Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!'

18. Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla."

19. Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok.

20. Naši su se oèevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati."

21. A Isus joj reèe: "Vjeruj mi, ženo, dolazi èas kad se neæete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.

22. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova.

23. Ali dolazi èas - sada je! - kad æe se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.

24. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju."

25. Kaže mu žena: "Znam da ima doæi Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on doðe, objavit æe nam sve."

26. Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!"

27. Uto doðu njegovi uèenici pa se zaèude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?"

28. Žena ostavi svoj krèag pa ode u grad i reèe ljudima:

29. "Doðite da vidite èovjeka koji mi je kazao sve što sam poèinila. Da to nije Krist?"

30. Oni iziðu iz grada te se upute k njemu.

31. Uèenici ga dotle nudili: "Uèitelju, jedi!"

32. A on im reèe: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete."

33. Uèenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?"

34. Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo.

35. Ne govorite li vi: 'Još èetiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oèi svoje i pogledajte polja: veæ se bjelasaju za žetvu.

36. Žetelac veæ prima plaæu, sabire plod za vjeèni život da se sijaè i žetelac zajedno raduju.

37. Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.'

38. Ja vas poslah žeti ono oko èega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov."

39. Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog rijeèi žene koja je svjedoèila: "Kazao mi je sve što sam poèinila."

40. Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana.

41. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove rijeèi

42. pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo èuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."

43. Nakon dva dana ode odande u Galileju.

44. Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema èasti u svom zavièaju.

45. Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve uèinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan.

46. Doðe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu.

47. Kad je èuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siðe i ozdravi mu sina jer veæ samo što nije umro.

48. Nato mu Isus reèe: "Ako ne vidite znamenja i èudesa, ne vjerujete!"

49. Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, siði dok mi ne umre dijete."

50. Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!" Povjerova èovjek rijeèi koju mu reèe Isus i ode.

51. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješæu da mu sin živi.

52. Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Juèer oko sedme ure pustila ga ognjica."

53. Tada razabra otac da je to bilo upravo onog èasa kad mu Isus reèe: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov.

54. Bijaše to drugo znamenje što ga uèini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.





“A maior caridade é aquela que arranca as pessoas vencidas pelo demônio, a fim de ganhá-las para Cristo. E isso eu faço assiduamente, noite e dia.” São Padre Pio de Pietrelcina