1. Trubite u trubu na Sionu! Dižite uzbunu na svetoj mi gori! Neka svi stanovnici zemlje dršæu, jer dolazi Jahvin dan. Da, on je blizu.

2. Dan pun mraka i tmine, dan oblaèan i crn. K'o zora po gorama se prostire narod jak i mnogobrojan, kakva ne bje nikad prije, niti æe ga igda biti do vremena najdaljih.

3. Pred njim oganj proždire, za njim plamen guta. Zemlja je k'o vrt rajski pred njim, a za njim pustinja tužna. Ništa mu ne umièe.

4. Nalik su na konje, jure poput konjanika.

5. Buèe kao bojna kola, po gorskim vrhuncima skaèu, pucketaju k'o plamen ognjeni kad strnjiku proždire, kao vojska jaka u bojnome redu.

6. Pred njima narodi dršæu i svako lice problijedi.

7. Skaèu k'o junaci, k'o ratnici se na zidove penju. Svaki ide pravo naprijed, ne odstupa od svog puta.

8. Ne tiskaju jedan drugog, veæ svak' ide svojom stazom. Padaju od strijela ne kidajuæ' redova.

9. Na grad navaljuju, na zidine skaèu, penju se na kuæe i kroz okna ulaze poput lupeža.

10. Pred njima se zemlja trese, nebo podrhtava, sunce, mjesec mrèaju, zvijezdama se trne sjaj.

11. I Jahve glas svoj šalje pred vojsku svoju. I odista, tabor mu je silno velik, zapovijedi njegove moæan izvršitelj. Da, velik je Jahvin dan i vrlo strašan. Tko æe ga podnijeti?

12. "Al' i sada - rijeè je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim posteæ', plaèuæ' i kukajuæ'."

13. Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrðe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.

14. Tko zna neæe li se opet ražaliti, neæe li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu našemu!

15. Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor sveèani,

16. narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, èak i nejaè na prsima. Neka ženik iziðe iz svadbene sobe a nevjesta iz odaje.

17. Izmeðu trijema i žrtvenika neka tuže sveæenici, sluge Jahvine. Neka mole: "Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže meðu narodima: Gdje im je Bog?"

18. Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu.

19. Odgovori Jahve svojem narodu: "Šaljem vam, evo, žita, vina i ulja da se njime nasitite. Nikad više neæu pustiti da budete na sramotu narodima.

20. Protjerat æu Sjevernjaka od vas daleko, odagnat ga u zemlju suhu i pustu, prethodnicu u Istoèno more, zalaznicu u Zapadno more. Diæi æe se njegov smrad, dizat æe se trulež njegova." (Jer uèini stvari velike.)

21. O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Jahve uèini djela velika.

22. Zvijeri poljske, ne bojte se; pašnjaci u pustinji opet se zelene, voæke daju rod, smokva i loza nose izobila.

23. Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer vam daje kišu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kišu, jesensku i proljetnu kišu kao nekoæ.

24. Gumna æe biti puna žita, kace æe se prelijevati od vina i ulja.

25. "Nadoknadit æu vam godine koje izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška, silna vojska moja što je poslah na vas."

26. Jest æete izobila, jest æete do sita, slavit æete ime Jahve, svojeg Boga, koji je s vama èudesno postupao. ("Moj se narod neæe postidjeti nikad više.")

27. "Znat æete da sam posred Izraela, da sam ja Jahve, vaš Bog, i nitko više. Moj se narod neæe postidjeti nikad više."





“Somente por meio de Jesus podemos esperar a salvação.” São Padre Pio de Pietrelcina