1. Potom stigoše Izraelci, sva zajednica, u pustinju Sin u prvome mjesecu. Narod se nastani u Kadešu. Ondje umrije Mirjam i ondje je sahraniše.

2. Nije bilo vode za zajednicu. Stoga se udruže protiv Mojsija i protiv Arona.

3. Narod se poèe svaðati s Mojsijem i govoriti: "Da smo bar izginuli kad su nam i braæa poginula pred Jahvom!

4. Zašto ste doveli Jahvinu zajednicu u ovu pustinju da ovdje pomremo i mi i naša stoka?

5. Zašto ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete u ovo nesretno mjesto; mjesto u kojem nema ni žita, ni smokava, ni loze, ni mogranja? Nema ni vode da pijemo."

6. Mojsije i Aron odu ispred zajednice do ulaza u Šator sastanka i padnu nièice. Tada im se pokaza slava Jahvina.

7. I Jahve reèe Mojsiju:

8. "Uzmi štap pa ti i tvoj brat Aron skupite zajednicu. Onda, na njihove oèi, progovorite peæini da ustupi svoje vode. Iz peæine im izvedi vodu te napoj zajednicu i njezino blago."

9. Mojsije uzme štap ispred Jahve kako mu je naredio.

10. Zatim Mojsije i Aron skupe zbor pred peæinu pa im Mojsije rekne: "Èujte, buntovnici! Hoæemo li vam iz ove peæine izvesti vodu?"

11. Zatim Mojsije podigne ruku i dvaput udari štapom o peæinu: voda provali u obilju, pa su mogli piti i zajednica i njezino blago.

12. Potom æe Jahve Mojsiju i Aronu: "Buduæi da se niste pouzdavali u me i niste me svetim oèitovali u oèima sinova Izraelovih, neæete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem."

13. To su Meripske vode, kraj njih su se Izraelci prepirali s Jahvom, a on se pokazao svetim.

14. Iz Kadeša pošalje Mojsije glasnike: "Kralju Edoma. Ovako veli tvoj brat Izrael: 'Ti znaš sve jade koji su nas snašli.

15. Naši se preci spustiše u Egipat. U Egiptu smo proboravili mnogo vremena. Egipæani su s nama i s našim precima loše postupali.

16. Stoga smo vapili Jahvi, i on èu naš glas i posla anðela koji nas izbavi iz Egipta. Evo nas sad u Kadešu, gradu uz rub tvoga podruèja.

17. Pusti nas da proðemo kroz tvoju zemlju. Neæemo iæi preko polja ni vinograda niti æemo piti vodu iz bunara; iæi æemo Kraljevskim putem, ne skreæuæi ni desno ni lijevo, dok ne proðemo tvoje podruèje."

18. Edom mu odgovori: "Ne prolazi preko moje zemlje, jer eto me s maèem preda te!"

19. "Iæi æemo utrenikom", rekoše Izraelci, "a budemo li pili tvoje vode, mi i naša stada, za to æemo ti platiti. Ništa više, samo da proðemo pješice."

20. "Ne prolazi!" - odgovori. I Edom mu izaðe u susret s mnogo ljudi i s velikom silom.

21. Tako Edom nije dopustio Izraelu da proðe kroz njegovo podruèje i Izrael se okrenu od njega.

22. Zaputivši se od Kadeša, stigoše Izraelci, sva zajednica, k brdu Horu.

23. Kod brda Hora, uz meðu edomsku, reèe Jahve Mojsiju i Aronu:

24. "Neka se Aron pridruži svojim precima! Neæe uæi u zemlju koju dajem Izraelcima, jer ste se oprli mojoj zapovijedi kod Meripskih voda.

25. Uzmi Arona i njegova sina Eleazara, pa ih izvedi na brdo Hor.

26. I svuci Aronu njegove haljine pa ih obuci njegovu sinu Eleazaru. Aron æe se pridružiti precima, umrijet æe ondje."

27. Mojsije uèini kako naredi Jahve. Pred svom zajednicom popeše se na brdo Hor.

28. Mojsije svuèe s Arona njegove haljine te ih obuèe njegovu sinu Eleazaru. Ondje navrh brda umrije Aron. Zatim se Mojsije i Eleazar spustiše s brda.

29. Sva zajednica vidje da je Aron preminuo i sav dom Izraelov oplakivaše Arona trideset dana.





“Vive-se de fé, não de sonhos.” São Padre Pio de Pietrelcina