Knjiga Mudrosti, 14

1. Drugi se opet spremi da zaplovi, nakan da prebrodi bijesne valove, i prizivlje u pomoæ drvo koje je slabije od drvene laðe što ga nosi.

2. Jer je nju izmislila težnja za dobitkom i sagradila je mudrost graditeljska.

3. Ali njome upravlja tvoja providnost, Oèe, koji si dao i na moru put i u valovima stazu pouzdanu:

4. pokazuješ tako da možeš iz svake pogibelji izbaviti, da bi se nevješt smio ukrcati.

5. Jer ti neæeš da neplodna budu djela tvoje mudrosti, zato ljudi povjeravaju svoj život i drvlju najneznatnijem te prelaze splavom burne valove i dolaze u luku spasa.

6. Pa i nekoæ, kad su izgibali oholi divovi, sklonila se nada ovog svijeta u splav kojom je upravljala ruka tvoja i svijetu ostavila sjeme za nova pokoljenja.

7. Blagoslovljeno je drvo po kojem pravda dolazi,

8. a prokleta krivobožaèka rukotvorina i onaj koji je naèini; on jer je napravi, a ona jer se, iako prolazna, bogom nazva.

9. Tako Bogu su mrski i bezbožnik i bezbožnost njegova,

10. izraðevina i izraðivaè bit æe jednako kažnjeni.

11. Zato æe osuda pasti na kumire neznabožaèke, jer su postali gnusoba meðu stvorenjima Božjim i sablazan ljudskim dušama i zamka bezumnièkim nogama.

12. Pronalazak kumira bio je poèetak bluda i njihovo je otkriæe izopaèilo život.

13. Nije ih bilo u poèetku niti æe ih biti dovijeka.

14. Jer su došli na svijet po ispraznosti èovjeèjoj i zato im je odreðen konac brz.

15. Neki otac, satrt prijevremenom žalošæu, naèini lik svojeg djeteta koje je tako brzo ugrabljeno: i dojuèerašnjeg mrtvaca sad veæ kao boga štuje i odredi svojim podanicima tajne obrede i žrtve.

16. U tijeku vremena ukorijeni se taj bezbožni obièaj i poèeše ga kao zakon èuvati,

17. i po zapovijedi vladara uvelo se štovanje likova. A onih koje ljudi nisu mogli u osobi njihovoj štovati, jer su predaleko od njih prebivali, približavahu sebi njihovo daleko oblièje, naèinivši od èašæenog kralja vidljiv lik da mu nenazoènu revno laskaju kao da je nazoèan.

18. A i èastoljublje umjetnika navodilo je na sve jaèe štovanje i one koji kralja nisu poznali.

19. Jer umjetnik, koji se možda htio dodvoriti vladaru, trudio se svim svojim umijeæem da oblièje bude što ljepše,

20. te je svjetina, ponesena ljepotom djela, poèela pridavati božanske poèasti onomu koga je nedavno slavila kao èovjeka.

21. I to postade zamka životu: robujuæi nesreæi ili nasilju vladarskom, ljudi su neizrecivo ime Božje prenijeli na kamenje i na drvlje.

22. I ne bijaše im dosta što su zastranili u spoznaji Boga, nego su, živeæi u velikoj borbi zbog neznanja, tako veliko zlo još mirom nazivali.

23. Jer, ili djecu žrtvuju ili vrše tajne obrede ili prireðuju bijesne gozbe s èudnim obièajima.

24. Ne èuvaju više èistoæe ni tijela ni ženidbe, jedan drugoga ili iz zasjede ubijaju ili jedan drugomu preljubom jade zadaju.

25. Svuda zbrka: krv, ubojstvo, kraða, prijevara, pokvarenost, nevjernost, buna, kriva prisega,

26. uznemirivanje èestitih, zaboravljanje dobroèinstva, oskrvnjenje duša, zloèini protiv naravi, nered u braku, preljub, neæudorednost.

27. Jer je krivoboštvo poèetak, uzrok i kraj svakog zla.

28. Ili bjesne na svojim zabavama, ili izrièu lažna proroštva, ili žive nepravedno, ili bez oklijevanja krivo prisežu.

29. Jer se uzdaju u mrtve idole, ne boje se da æe okajavati lažne prisege.

30. Ali æe ih za oboje stiæi kazna: što su služeæi idolima iskrivili pojam o Bogu i što se krivo i podlo zaklinjahu preziruæi sve što je sveto.

31. Jer se prijestupima bezbožnièkim uvijek osveæuje - ne moæ prizivanih idola, nego pravda koja stiže grešnike.