Knjiga o Jobu, 35
1. Elihu nastavi svoju besjedu i reèe:
2. "Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ,
3. kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti èinim time?'
4. Na sve to ja æu odgovorit' tebi i prijateljima tvojim ujedno.
5. Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viši!
6. Ako griješiš, što si mu uradio, prijestupom svojim što si mu zadao?
7. Ako si prav, što si dodao njemu i što iz ruke tvoje on dobiva?
8. Opakost tvoja tebi sliène pogaða i pravda tvoja èovjeku koristi.
9. Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moænika,
10. nitko ne kaže: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji noæ pjesmom veselom ispunja,
11. umnijim nas od zvijeri zemskih èini i mudrijima od ptica nebeskih?'
12. Tad vapiju, al' on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca.
13. Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne èuje vapaje, da pogled na njih ne svraæa Svesilni!
14. A kamoli tek kada ti govoriš: 'On ne vidi mene, parnica moja pred njime stoji, a ja na nj još èekam.'
15. Ili: 'Njegova srdžba ne kažnjava, nimalo on za prijestupe ne mari.'
16. Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne."