1. U ono vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu. Tada je Danovo pleme tražilo zemljište gdje da se naseli, jer mu do toga dana nije dopalo zemljište meðu Izraelovim plemenima.

2. Zato poslaše Danovci petoricu ljudi iz svoga plemena, ljude osobito hrabre iz Sore i Eštaola, da izvide i upoznaju zemlju. I rekoše im: "Idite, istražite zemlju." I oni doðoše u Efrajimovu goru, do Mikine kuæe, i ondje zanoæiše.

3. Kako bijahu blizu Mikine kuæe, poznaše glas mladog levita; svratiše se onamo te ga upitaše: "Tko te doveo ovamo? Što tu radiš? I što æeš tu?"

4. A on im odgovori: "Mika je uèinio sa mnom tako i tako. On me najmio, a ja mu služim kao sveæenik."

5. "Upitaj Boga", kazaše mu, "da znamo hoæe li nam uspjeti put koji smo poduzeli."

6. "Idite u miru", odgovori im sveæenik, "put na koji ste pošli po volji je Jahvi."

7. Tada odoše ona petorica i stigoše u Lajiš. I vidješe da narod koji prebiva u njemu živi bez straha - po obièaju Sidonaca - bezbrižno i mirno; imaju svega što rodi zemlja, daleko su od Sidonaca i nemaju nikakvih odnosa s Aramejcima.

8. Kad se vratiše svojoj braæi u Sori i Eštaolu, braæa ih upitaše: "Što ste doznali?"

9. Oni odgovoriše: "Na noge! Navalimo na njih! Zemlja koju smo vidjeli vrlo je dobra. O vi, lijenèine! Ne oklijevajte navaliti da osvojite tu zemlju.

10. Kada doðete, naæi æete ondje bezbrižan narod. Zemlja je prostrana. Bog je predao u vaše ruke mjesto koje ne oskudijeva ni u èemu što rodi zemlja!"

11. Tako je odande krenulo šest stotina naoružanih ljudi iz Danova plemena iz Sore i Eštaola.

12. Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto naziva do današnjeg dana Danovim taborom, a nalazi se na zapadu od Kirjat Jearima.

13. Odatle se zaputiše u Efrajimovu goru i doðoše do Mikine kuæe.

14. A ona petorica što bijahu išla izviðati zemlju rekoše svojoj braæi: "Znate li da u ovim kuæama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada pazite što æete raditi."

15. Skrenuvši, oni uðoše u kuæu mladog levita, u Mikinu kuæu, i pozdraviše ga.

16. I dok je šest stotina naoružanih ljudi od Danovih sinova stajalo pred vratima,

17. ona petorica što su išla izviðati zemlju uðoše, uzeše efod, terafe i ljeveni idol, a sveæenik stajaše na pragu pokraj šest stotina naoružanih ljudi.

18. Kad su ušli u Mikinu kuæu i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni idol, sveæenik im reèe: "Što to radite?"

19. "Šuti", odgovoriše mu. "Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit æeš nam otac i sveæenik. Zar ti je bolje biti sveæenikom u kuæi jednog èovjeka nego da budeš sveæenikom jednog plemena i roda u Izraelu?"

20. Sveæenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te ode s ljudima.

21. Vrativši se na put kojim su krenuli, odoše pustivši naprijed žene i djecu, stoku i dragocjenosti.

22. Bijahu veæ daleko od Mikine kuæe, kad gle - ljudi što življahu u susjednim kuæama, blizu Mikine, uzbunili se i krenuli u potjeru za Danovcima.

23. Kada poèeše vikati za Danovim sinovima, oni se obazreše i rekoše Miki: "Što ti je? Što ste se skupili?"

24. On odgovori: "Uzeli ste moga boga koga sam sebi naèinio i sveæenika te odlazite. A što ostaje meni? I još mi kažete: 'Što ti je?'"

25. Danovci mu odgovore: "Da te više nismo èuli! Jer bi gnjevni ljudi mogli udariti na vas te bi upropastio sebe i svoju kuæu!"

26. Danovci odoše dalje, a Mika, videæi da su jaèi od njega, okrenu se i vrati kuæi.

27. I tako, uzevši boga što ga je naèinio Mika i sveæenika koga je najmio da mu služi, Danovci navališe na Lajiš, na mirne i spokojne ljude, te ih posjekoše oštrim maèem i spališe grad.

28. Nikoga ne bijaše da pomogne Lajišanima, jer bijahu daleko od Sidona i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga grad bijaše u dolini koja se pruža prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradili grad i nastanili se u njemu.

29. I nazvaše ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodio Izraelu. A prije se grad zvao Lajiš.

30. I Danovci namjestiše sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin Geršona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu sveæenici Danova plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo.

31. I stajaše im onaj rezani i ljeveni idol što ga je Mika naèinio, i ostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Božji bijaše u Šilu.





“O amor é a rainha das virtudes. Como as pérolas se ligam por um fio, assim as virtudes, pelo amor. Fogem as pérolas quando se rompe o fio. Assim também as virtudes se desfazem afastando-se o amor”. São Padre Pio de Pietrelcina