1. Abramova žena Saraja nije mu raðala djece. A imaše ona sluškinju Egipæanku - zvala se Hagara.

2. I reèe Saraja Abramu: "Vidiš, Jahve me uèinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda æu imati djece." Abram posluša rijeè Sarajinu.

3. Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipæanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu.

4. Uðe on k Hagari te ona zaèe. A kad je vidjela da je zaèela, s prezirom je gledala na svoju gospodaricu.

5. Tada reèe Saraja Abramu: "Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!"

6. Nato Abram odvrati Saraji: "Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se èini da je dobro, tako prema njoj postupi!" Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe.

7. Anðeo Jahvin naðe je kod izvora u pustinji - uz vrelo što je na putu prema Šuru -

8. pa je zapita: "Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?" "Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje", odgovori ona.

9. Nato joj anðeo Jahvin reèe: "Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!"

10. Još joj reèe anðeo Jahvin: "Tvoje æu potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neæe moæi ni prebrojiti."

11. Dalje joj je anðeo Jahvin rekao: "Gle, zanijela si i rodit æeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve èu jad tvoj.

12. On æe biti kao divlje magare: ruka æe se njegova dizati na svakoga i svaèija ruka na njega; i pred licem sve mu braæe on æe stan sebi podiæi."

13. A Jahvu koji joj govoraše nazva: "Ti si El Roi - Svevid Bog", jer - reèe ona - "vidjeh Boga i nakon viðenja - još živim!"

14. Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac životvornog Svevida, a eno ga izmeðu Kadeša i Bereda.

15. Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu što mu ga rodi Hagara nadjene ime Jišmael.

16. Abramu je bilo osamdeset i šest godina kad mu je Hagara rodila Jišmaela.





“Procuremos servir ao Senhor com todo o coração e com toda a vontade. Ele nos dará sempre mais do que merecemos.” São Padre Pio de Pietrelcina