1. Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: "Nemoj uzimati ženu od kanaanskih djevojaka.

2. Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa odande sebi uzmi ženu, od kæeri Labana, brata svoje majke.

3. A Bog Svemožni, El-Šadaj, neka te blagoslovi i neka te uèini rodnim i brojnim, tako da postaneš mnoštvo naroda.

4. Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo, tako da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica, a koju je Bog predao Abrahamu!"

5. Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.

6. Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme ženu, nareðujuæi mu kad ga je blagoslivljao: "Ne smiješ uzeti ženu od kanaanskih djevojaka",

7. i da je Jakov poslušao svoga oca i svoju majku te otišao u Padan Aram,

8. Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku.

9. Stoga ode k Jišmaelu te se, uza žene koje veæ imaše, oženi Mahalatom, kæerju Jišmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom.

10. Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran.

11. Stigne u neko mjesto i tu prenoæi, jer sunce bijaše veæ zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne.

12. I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anðeli Božji po njima se penju i silaze.

13. Uza nj je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat æu tebi i tvome potomstvu.

14. Tvojih æe potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit æete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom æe se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje.

15. Dobro znaj: ja sam s tobom; èuvat æu te kamo god poðeš te æu te dovesti natrag u ovu zemlju; i neæu te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obeæao."

16. Jakov se probudi od sna te reèe: "Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!"

17. Potresen, uzviknu: "Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuæa Božja, ovo su vrata nebeska!"

18. Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen što ga bijaše stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja.

19. Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz.

20. Tada uèini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i ušèuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblaèim,

21. te se zdravo vratim kuæi svoga oca, Jahve æe biti moj Bog.

22. A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit æe kuæa Božja. A od svega što mi budeš davao za te æu odlagati desetinu."





“Tenhamos sempre horror ao pecado mortal e nunca deixemos de caminhar na estrada da santa eternidade.” São Padre Pio de Pietrelcina