Fondare 203 Risultati per: Ženu

  • Od rebra što ga je uzeo èovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede èovjeku. (Knjiga Postanka 2, 22)

  • Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit æe njih dvoje jedno tijelo. (Knjiga Postanka 2, 24)

  • Èovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zaèe i rodi Kajina, pa reèe: "Muško sam èedo stekla pomoæu Jahve!" (Knjiga Postanka 4, 1)

  • Kajin pozna svoju ženu te ona zaèe i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok. (Knjiga Postanka 4, 17)

  • Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reèe ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin." (Knjiga Postanka 4, 25)

  • Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. (Knjiga Postanka 11, 31)

  • Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratiæa Lota, svu imovinu što su je namakli i svu èeljad koju su stekli u Haranu te svi poðu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, (Knjiga Postanka 12, 5)

  • Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor. (Knjiga Postanka 12, 15)

  • Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!" (Knjiga Postanka 12, 19)

  • Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipæanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu. (Knjiga Postanka 16, 3)

  • Kako zora puèe, anðeli navale na Lota govoreæi: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kæeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!" (Knjiga Postanka 19, 15)

  • Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kæeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. (Knjiga Postanka 19, 16)


“Se precisamos ter paciência para suportar os defeitos dos outros, quanto mais ainda precisamos para tolerar nossos próprios defeitos!” São Padre Pio de Pietrelcina