Fondare 218 Risultati per: života

  • A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. (Knjiga Postanka 1, 30)

  • Jahve, Bog, napravi èovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane èovjek živa duša. (Knjiga Postanka 2, 7)

  • Tada Jahve, Bog, uèini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. (Knjiga Postanka 2, 9)

  • Nato Jahve, Bog, reèe zmiji: "Kad si to uèinila, prokleta bila meðu svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat æeš i zemlju jesti sveg života svog! (Knjiga Postanka 3, 14)

  • Zatim reèe Bog: "Evo, èovjek postade kao jedan od nas - znajuæi dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" (Knjiga Postanka 3, 22)

  • Istjera, dakle, èovjeka i nastani ga istoèno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni maè koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života. (Knjiga Postanka 3, 24)

  • Ja æu, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biæe pod nebom, sve u èemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti. (Knjiga Postanka 6, 17)

  • U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. (Knjiga Postanka 7, 11)

  • uðu u korablju s Noom, po dvoje od svih biæa što u sebi imaju dah života. (Knjiga Postanka 7, 15)

  • Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe. (Knjiga Postanka 7, 22)

  • Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela. (Knjiga Postanka 8, 13)

  • Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom. (Knjiga Postanka 11, 28)


Como distinguir uma tentação de um pecado e como estar certo de que não se pecou? – perguntou um penitente. Padre Pio sorriu e respondeu: “Como se distingue um burro de um homem? O burro tem de ser conduzido; o homem conduz a si mesmo!” São Padre Pio de Pietrelcina