Fondare 994 Risultati per: Zar

  • Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reèe ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" (Knjiga Postanka 3, 1)

  • Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam", odgovori. "Zar sam ja èuvar brata svoga?" (Knjiga Postanka 4, 9)

  • Kad je Abram èuo da mu je bratiæ zarobljen, skupi svoju momèad - roðenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa poðe u potjeru do Dana. (Knjiga Postanka 14, 14)

  • Abraham pade nièice pa se nasmija i reèe u sebi: "Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar æe Sara u devedesetoj rod raðati!" (Knjiga Postanka 17, 17)

  • Zar je Jahvi išta nemoguæe? Navratit æu se k tebi kad isteèe vrijeme trudnoæe: Sara æe imati sina." (Knjiga Postanka 18, 14)

  • Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što æu uèiniti (Knjiga Postanka 18, 17)

  • Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar æeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? (Knjiga Postanka 18, 24)

  • Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi proðu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" (Knjiga Postanka 18, 25)

  • A nije se Abimelek k njoj približavao. Zato reèe: "Gospodine, zar æeš pravednika pogubiti? (Knjiga Postanka 20, 4)

  • Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama rekla: 'On je moj brat.' Èiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo uèinio." (Knjiga Postanka 20, 5)

  • "Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me veæ prevario", reèe Ezav. "Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov." Onda doda: "Zar za me nisi saèuvao nikakva blagoslova?" (Knjiga Postanka 27, 36)

  • Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, oèe, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oèe moj!" Ezav jecaše na sav glas. (Knjiga Postanka 27, 38)


“O Senhor sempre orienta e chama; mas não se quer segui-lo e responder-lhe, pois só se vê os próprios interesses. Às vezes, pelo fato de se ouvir sempre a Sua voz, ninguém mais se apercebe dela; mas o Senhor ilumina e chama. São os homens que se colocam na posição de não conseguir mais escutar.” São Padre Pio de Pietrelcina