1. Tada reèe Jahve Jošui: "Ne boj se i ne strahuj! Uzmi sa sobom sve ratnike, ustani i navali na Aj. Gle, predajem ti u ruke ajskoga kralja, njegov narod, grad i zemlju njegovu.

2. Uèini s Ajem i s njegovim kraljem kao što si uèinio s Jerihonom i njegovim kraljem; ali vam je slobodno da prigrabite plijen iz njega i njegovu stoku. Postavi gradu zasjedu s leða."

3. Spremi se Jošua da navali na Aj i svi ratnici s njime. Izabrao je trideset tisuæa junaka i poslao ih noæu;

4. dade im zapovijed: "Pazite! Poæi æete u zasjedu gradu s leða, ali da ne budete predaleko od grada i budite svi spremni.

5. A ja i sav narod koji me prati primaknut æemo se gradu; i kada ljudi iz Aja izaðu pred nas, mi æemo kao i prije pobjeæi ispred njih.

6. Oni æe onda navaliti za nama dok ih ne odvedemo od grada jer æe misliti: 'Bježe ispred nas kao i prije.'

7. Tada provalite iz zasjede i zauzmite grad: Jahve, Bog vaš, predat æe vam ga u ruke.

8. Kad jednom osvojite grad, spalite ga ognjem. Uèinite to po Jahvinoj zapovijedi. Pazite, to vam zapovjedih."

9. Jošua ih posla i oni odoše u zasjedu te se smjestiše izmeðu Betela i Aja, gradu sa zapada. A Jošua provede noæ meðu narodom.

10. Uranivši, Jošua ujutro prebroja narod i poðe sa starješinama Izraelovim pred narodom na Aj.

11. Svi ratnici krenu s njim i kad se primaknu gradu, utabore se Aju sa sjevera, tako da je izmeðu njih i mjesta bila ravnica.

12. Jošua uze oko pet tisuæa ljudi i namjesti zasjedu izmeðu Betela i Aja, gradu sa zapadne strane.

13. A narod se smjesti u tabor, koji je bio na sjeveru grada, dok je njegova zalaznica bila na zapadu grada. Jošua opet provede noæ usred naroda.

14. Kad je sve to vidio ajski kralj, požuri se te izaðe on i sav njegov narod niz obronak prema Arabi u boj protiv Izraela. A nisu ni slutili da je iza grada namještena zasjeda.

15. Tada Jošua i sav Izrael nagnu bježati kao da su ih pobijedili. I bježali su putem prema pustinji.

16. Ajani nato pozvaše sve iz grada i dadoše se za njima u potjeru te, goneæi Jošuu, odvoje se od grada.

17. I ne ostade nitko u Aju i Betelu da nije pošao za Izraelcima. Ostavili su grad otvoren i gonili Izraelce.

18. Tada reèe Jahve Jošui: "Zamahni kopljem što ti je u ruci prema Aju: predajem ti ga u ruke." I podiže Jošua koplje što mu bješe u ruci i zamahnu prema gradu.

19. I tek što je podigao ruku, dignu se ljudi iz zasjede i potrèe prema gradu, osvoje ga i umah ga ognjem zapale.

20. Kada se oni iz Aja obazreše, imadoše što vidjeti: dim se dizao iz grada prema nebu. I nitko od njih nije imao kuda uteæi ni tamo ni amo. Tada se narod koji je bježao prema pustinji okrenuo prema progoniteljima.

21. Vidjevši Jošua i sav Izrael da je zasjeda zauzela grad i da se diže dim iz grada, vrate se i udare na ljude iz Aja.

22. Njihovi su im izašli u susret iz grada, i tako se oni iz Aja naðoše posred Izraelaca, opkoljeni i s jedne i s druge strane: biše pobijeni tako te ni jedan ne ostade živ niti uteèe.

23. A kralja Aja uhvatiše živa i dovedoše ga Jošui.

24. Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u pustinji, kuda su ih gonili, i kada svi padoše od maèa, vratiše se Izraelci u Aj i sasjekoše maèem sve što bješe u njemu.

25. Bilo je dvanaest tisuæa onih koji su izginuli toga dana, ljudi i žena - sav Aj.

26. Jošua nije spuštao ruke kojom bijaše zamahnuo kopljem sve dok nisu poubijani svi stanovnici Aja.

27. Samo stoku i plijen iz onoga grada razdijele meðu sobom Izraelci, kao što je Jahve zapovjedio Jošui.

28. Jošua spali Aj i uèini ga za sve vijeke ruševinom, pustim mjestom do danas.

29. Kralja ajskoga objesi o drvo do veèeri. O zapadu sunèanom zapovjedi Jošua te skinuše truplo s drveta, baciše ga pred gradska vrata i nabacaše na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas.

30. Tada podiže Jošua žrtvenik Jahvi, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu,

31. kao što je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, svim sinovima Izraelovim i kako je napisano u Mojsijevoj knjizi Zakona: žrtvenik od grubog kamena, neklesanog željezom. Na njemu bi prinesena Jahvi žrtva paljenica i prièesnica.

32. Tu na kamenju Jošua prepiše Zakon Mojsijev koji bješe napisan za sinove Izraelove.

33. I sav Izrael i njegove starješine, glavari narodni i suci, došljaci i domaæi, stanu s obje strane Kovèega prema sveæenicima i levitima koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina - polovina prema gori Gerizimu, a polovina prema gori Ebalu - da bi se blagoslovio puk Izraelov prema obredu koji zapovjedi Mojsije.

34. Tada proèita Jošua svaku rijeè Zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je napisano u knjizi Zakona.

35. Nije Jošua propustio nijedne Mojsijeve naredbe, nego ih je sve proèitao pred saborom svih Izraelaca, pred ženama, djecom i došljacima koji su išli s njima.





O maldito “eu” o mantém apegado à Terra e o impede de voar para Jesus. São Padre Pio de Pietrelcina