1. Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reèe:

2. "Tko je taj koji rijeèima bezumnim zamraèuje božanski promisao?

3. Bokove svoje opaši k'o junak: ja æu te pitat', a ti me pouèi.

4. Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.

5. Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjernièko napeo?

6. Na èemu joj poèivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni

7. dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?

8. Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majèina;

9. kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom;

10. kad sam njegovu odredio meðu, vrata stavio sa prijevornicama?

11. Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja!

12. Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,

13. da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese;

14. da je pretvori u glinu peèatnu i oboji je k'o kakvu haljinu.

15. Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu.

16. Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio?

17. Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?

18. Zar si prostranstvo zemlje uoèio? Govori, ako ti je znano sve to.

19. Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine,

20. da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš?

21. Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik!

22. Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuèe spremišta vidio

23. što ih prièuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?

24. Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa?

25. Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrèio pute grmljavini

26. da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema,

27. da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula?

28. Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose raða?

29. Iz èijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada?

30. Kako èvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana?

31. Možeš li lancem vezati Vlašiæe i razdriješiti spone Orionu,

32. u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima?

33. Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moæ na zemlji dodijeliš?

34. Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju?

35. Zar na zapovijed tvoju munje lijeæu i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'?

36. Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla?

37. Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove

38. dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe?

39. Zar æeš ti plijen uloviti lavici ili æeš glad utažit' laviæima

40. na leglu svojem dok gladni èekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona?

41. Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptiæi njegovi cijuèu i naokolo oblijeæu bez hrane?





“Pobres e desafortunadas as almas que se envolvem no turbilhão de preocupações deste mundo. Quanto mais amam o mundo, mais suas paixões crescem, mais queimam de desejos, mais se tornam incapazes de atingir seus objetivos. E vêm, então, as inquietações, as impaciências e terríveis sofrimentos profundos, pois seus corações não palpitam com a caridade e o amor. Rezemos por essas almas desafortunadas e miseráveis, para que Jesus, em Sua infinita misericórdia, possa perdoá-las e conduzi-las a Ele.” São Padre Pio de Pietrelcina