Ponovljeni zakon, 33

1. Ovo je blagoslov kojim Mojsije - èovjek Božji - blagoslovi Izraelce pred svoju smrt.

2. Reèe on: "Doðe Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s gore Parana zasja. Zbog njih doðe od kadeških zborova, sa svoga juga sve do Obronaka.

3. Ipak ti ljubiš narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred tvojim su ležali nogama, išli tobom predvoðeni."

4. (Mojsije nam je odredio zakon.) "Zbor Jakovljev njegovom posta baštinom;

5. i bje kralj u Ješurunu kad se sakupiše glavari narodni, kad se sjediniše plemena Jakovljeva.

6. Nek' živi Ruben i nikad nek' ne izumre, nek' živi šaèica njegovih!

7. Evo što reèe za Judu: Uslišaj, Jahve, glas Judin i privedi ga k njegovu narodu. Nek mu ruke njegovo brane pravo, pomozi mu protiv dušmana njegovih.

8. O Leviju reèe: Daj Leviju tvoje Urime i tvoje Tumime èovjeku milosti svoje, koga si u Masi iskušao, s kojim si se preo kod voda meripskih.

9. O ocu svome i majci reèe on: Nisam ih vidio! Braæe svoje ne poznaje, na svoju se djecu ne osvræe, jer tvoju rijeè on je vršio i tvojega se držao Saveza.

10. On uèi Jakova tvojim odredbama i Izraela tvojemu Zakonu. On podiže kad k tvojim nosnicama i paljenicu na žrtvenik ti stavlja.

11. O Jahve, snagu mu blagoslovi, milostivo primi djelo ruku njegovih. Slomi bedra njegovih neprijatelja; mrzitelji njegovi nek' više ne ustanu.

12. O Benjaminu reèe: Jahvin je on ljubimac i u miru svagda poèiva. Višnji ga štiti svih njegovih dana, izmeðu njegovih prebiva bregova.

13. O Josipu reèe: Zemlju mu je Jahve blagoslovio; njegovo je najbolje od onog što daje rosa nebeska i što se u bezdanima dolje krije!

14. Najbolje od onog što daruje sunce i što mlaðak novi nosi,

15. prvine s drevnih planina i najbolje s vjeènih brežuljaka,

16. ponajbolji rod zemlje i svega što je na njoj i milost Onog što prebiva u grmu. Nek' sve to doðe na glavu Josipovu, na tjeme posveæenog izmeðu sve braæe!

17. K'o prvenac bika on je velièanstven, rozi su mu rogovi bivolji, njima on nabada narode sve do krajeva zemaljskih. Takva su mnoštva Efrajimova, takve su tisuæe Manašeove.

18. O Zebulunu reèe: Bio sretan, Zebulune, u pohodima, i ti, Jisakare, u šatorima svojim!

19. Na brdu gdje dolaze zazivati narodi za uspjeh prinose oni prave žrtve jer sišu obilje mora i blago skriveno u pijesku.

20. O Gadu reèe: Nek' je blagoslovljen tko Gada raširi! Poput lavice on poèiva razderavši mišicu i glavu.

21. Prvine je tad sebi dodijelio jer vidje da mu je saèuvan dio glavarev. Na èelu svega naroda on je došao, pravdu Jahvinu izvršivši i odluke njegove s Izraelom.

22. O Danu reèe: Dan je laviæ što skaèe iz Bašana.

23. O Naftaliju reèe: Naftali, milostima nasiæen, Jahvinim ispunjen blagoslovom: more i jug njegovo su vlasništvo.

24. O Ašeru reèe: Blagoslovljen bio Ašer meðu sinovima! Nek' miljenik bude meðu braæom svojom, i nek' noge svoje u ulje umaèe!

25. Nek' ti zasuni budu od gvožða i mjedi i nek' ti mir traje koliko i život!

26. Nitko nije kao Bog Ješurunov: po nebesima u pomoæ ti jezdi i po oblacima u svom velièanstvu!

27. Bog vjeèni tvoje je utoèište, a na zemlji drevna njegova mišica pred tobom goni neprijatelja; on dovikuje: 'Uništi!'

28. U sigurnosti prebiva Izrael, a Jakovljev je izvor na osami u zemlji žita i vina, gdje nebesa rosom dažde.

29. Blago tebi, Izraele! Koji narod k'o tebe Jahve spasava? On štit je tvoj što te brani i maè tvoj slavodobitni, dušmani ti se ulaguju, al' ti æeš im gazit' po leðima."