1 Ovo je što su dobili u baštinu sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj - što su im razdijelili u baštinu sveæenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i glavari porodica izraelskih plemena.
2 Ždrijebom su razdijelili baštinu, kao što je Jahve odredio preko Mojsija, meðu devet plemena i polovinu desetoga plemena.
3 Mojsije je odredio baštinu dvama plemenima i polovini desetog plemena s onu stranu Jordana, a levitima nije dao baštine meðu njima.
4 Jer bijahu dva plemena sinova Josipovih: Manašeovo i Efrajimovo. A levitima nisu dali dijela u zemlji nego gradove za prebivanje i pašnjake za njihovu stoku i za blago njihovo.
5 Kako je Jahve zapovjedio Mojsiju, tako su uèinili sinovi Izraelovi pri diobi zemlje.
6 Sinovi Judini pristupe k Jošui u Gilgalu, a Kaleb, sin Jefuneov, Kenižanin, reèe mu: "Ti znaš što je Jahve rekao Mojsiju, èovjeku Božjem, za mene i za tebe u Kadeš Barnei.
7 Bilo mi je èetrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Jahvin, iz Kadeš Barnee da uhodim zemlju. I donio sam mu izvješæe kako sam najbolje znao.
8 Braæa koja su pošla sa mnom uplašila su srce naroda, ali sam ja vršio volju Jahve, Boga svojega.
9 I onoga se dana zakle Mojsije: 'Zemlja kojom je stupala noga tvoja pripast æe tebi i sinovima tvojim u vjeènu baštinu, jer si vršio volju Jahve, Boga mojega.'
10 I vidiš, Jahve me saèuvao u životu, kao što je rekao. Veæ je prošlo èetrdeset i pet godina kako je Jahve to obeæao Mojsiju, dok je Izrael još išao pustinjom; sada mi je osamdeset i pet godina,
11 ali sam još i danas snažan kao što sam bio onoga dana kad me Mojsije poslao kao uhodu. Kao nekoæ, i sada je moja snaga u meni, za borbu, da odem i da se vratim.
12 Daj mi sada ovo gorje, koje mi je Jahve obeæao onoga dana. Sam si èuo onoga dana. Ondje su Anakovci, a i gradovi su im veliki i tvrdi. Ako je Jahve sa mnom, protjerat æu ih, kako je to obeæao Jahve."
13 Tada ga Jošua blagoslovi i dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron u baštinu.
14 Hebron je pripao u baštinu Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenižaninu, sve do danas, jer je Kaleb vršio volju Jahve, Boga Izraelova.
15 Hebron se prije zvao Kirjat Arba; a Arba bijaše velik èovjek meðu Anakovcima. I poèinu zemlja od rata.
Versículos relacionados com Jošua, 14:
Joshua Poglavlje 14. opisuje kako je zemlja Kanaan bila podijeljena između plemena Izraela, a kao Caleb, jedan od špijuna koje je Mojsije poslao u obećanu zemlju, zamolio je Joshua da mu da dio zemlje koji mu je obećao za Boga . Caleb je primjer vjere i upornosti, jer je usprkos svojoj naprednoj dobi još uvijek bio voljan boriti se za svoje nasljedstvo na zemlji. Evo pet stihova povezanih s temama koje su upućene u Joshua 14:
Ponovljeni zakon 1:36: "Spasi Caleba, sina Jefonéa; vidjet će ga, a zemlja koja je zakoračila pružit će njemu i njegovim sinovima, budući da je ustrajao slijediti Gospoda." Ovaj se stih odnosi na obećanje koje je Bog dao Caleba, da će primiti dio zemlje u obećanoj zemlji zbog svoje vjere i poslušnosti.
Hebrejima 3:14: "Jer smo postali Kristovi sudionici ako čvrsto povučemo načelo svog povjerenja do kraja." Ovaj se stih odnosi na ideju upornosti i povjerenja u Boga, što je Caleb pokazao tijekom svog života i primjer je za sve vjernike.
Psalam 37:4: "Plendirajte Gospoda, a on će zadovoljiti želje vašeg srca." Ovaj se stih odnosi na činjenicu da je Caleb povjerio Bogu da mu da dio zemlje koji je obećan i da je ovo povjerenje nagrađeno.
Efežanima 6:10: "U ostalim braćo, jačaju vas u Gospodinu i u snazi vaše moći." Ovaj se stih odnosi na ideju da su Božja snaga i moć potrebni da bi ustrajali u vjeri i poslušnosti, baš kao što je to učinio Caleb.
Psalam 27:14: "Pričekajte Gospoda; ohrabri vas i ojačajte svoje srce; pričekajte, dakle, Gospoda." Ovaj se stih odnosi na ideju da je Caleb strpljivo čekao da ispuni Božje obećanje i da svi vjernici moraju vjerovati i čekati u Gospoda da ispuni svoja obećanja i planove u svom životu.
Capítulos: