1 Poslije tih dogaðaja Jahve uputi Abramu rijeè u ukazanju: "Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit æe vrlo velika!"
2 Abram odgovori: "Gospodine moj, Jahve, èemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kuæi nasljednik Eliezer Damašèanin?
3 Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan æe, eto, od mojih ukuæana postati moj baštinik."
4 Ali mu Jahve opet uputi rijeè: "Taj neæe biti tvoj baštinik, nego æe ti baštinik biti tvoj potomak."
5 Izvede ga van i reèe: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko æe biti tvoje potomstvo."
6 Abram povjerova Jahvi, i on mu to uraèuna u pravednost.
7 Tada mu on reèe: "Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed."
8 A on odvrati: "Gospodine moj, Jahve, kako æu ja doznati da æu je zaposjesti?"
9 Odgovori mu: "Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubiæa."
10 Sve mu to donese, rasijeèe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao.
11 Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao.
12 Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze.
13 Tada Bog reèe Abramu: "Dobro znaj da æe tvoji potomci biti stranci u tuðoj zemlji; robovat æe i biti tlaèeni èetiri stotine godina,
14 ali narodu kojem budu služili ja æu suditi; i konaèno æe iziæi s velikim blagom.
15 A ti æeš k ocima svojim u miru poæi, u sretnoj starosti bit æeš sahranjen.
16 Oni æe se ovamo vratiti za èetvrtog naraštaja, jer mjera se zlodjela amorejskih još nije navršila."
17 Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruæa zublja te proðu izmeðu onih dijelova.
18 Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavši: "Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata:
19 Kenijce, Kenižane, Kadmonce,
20 Hetite, Perižane, Refaimce,
21 Amorejce, Kanaance, Girgašane, Jebusejce."
Versículos relacionados com Knjiga Postanka, 15:
Poglavlje 15. Postanka započinje Bogom potvrđujući svoje obećanje da će Abrahamu dati veliko spuštanje i zemlju za život. Abraham izražava svoju zabrinutost zbog toga, a Bog s njim čini pakt, simboliziran žrtvom životinja. Abraham zaspi i Bog mu daje proročku viziju budućnosti svog naroda. Ispod je pet stihova povezanih s temama koje se odnose na Postanak 15:
Psalam 105:9-11: "Zauvijek se sjeća iz svog saveza, riječi koju je naredio tisuću generacija, saveza koji je sklopio s Abrahamom, od zakletve koju je dao Izaacu. Potvrdio ga je kao dekret Jakovu, kao savez vječni Izrael ". Ovaj psalam govori o Bogu saveza sklopljenog s Abrahamom i kako je proširena na svoje potomke.
Rimljanima 4:3: "Za ono što Pismo kaže? Abraham je vjerovao u Boga, a to mu je pripisano kao pravdu." Ovaj je stih referenca na trenutak kada je Bog dao obećanje o velikom spuštanju Abrahamu i vjerovao je u Boga.
Hebrejima 6:13-14: "Kad je Bog dao obećanje Abrahamu, jer nije bilo nikog većeg za koga se zakleo, zakleo se za sebe, rekavši: ja ću vas sigurno blagosloviti i pomnožiti potomke." Ovaj stih naglašava činjenicu da je Bog dao obećanje Abrahamu i ispunio je.
Galaćanima 3:16: "Obećanja su data Abrahamu i njegovom potomku. Pismo ne kaže:" I potomci, "želeći značiti mnoge, ali" i njegov potomak, "želeći podrazumijevati jednog, tko je Krist." Ovaj stih naglašava važnost Abrahamovog porijekla i njegovog odnosa s Isusom Kristom.
Ivan 8:56: "Abraham, tvoj otac, raduo se pomisli da mi vidi dan; vidio ga je i radovao se." Ovaj stih govori o proročkoj viziji koju je Bog dao Abrahamu, pokazujući mu budućnost, uključujući dolazak Isusa Krista.
Capítulos: