Knjiga Postanka, 16

5. Tada reèe Saraja Abramu: "Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!"

Versículos relacionados com Knjiga Postanka, 16:

Postanak 16 bavi se pričom o Saraiu, supruzi Abrama, koja nije mogla zatrudnjeti i odlučila ponuditi svom egipatskom sluge, Hagar, da ima dijete na njegovom mjestu. Hagar je zatrudnio s Abramom, ali tada ga je Sarai maltretirao i pobjegao u pustinju. Poglavlje se bavi temama poput nestrpljivosti, nedostatka povjerenja u Boga i posljedica impulzivnih izbora. U nastavku je pet stihova povezanih s tim temama, po redoslijedu blizine poglavlja:

Psalam 37:7: "Počivaj u Gospodinu i čekaj ga strpljenjem; nemojte biti dosadni uspjehom drugih, niti s onima koji čine zlo." Ovaj stih govori o važnosti strpljenja i povjerenja u Boga, a ne da je frustriran prosperitetom drugih ili pokušava samostalno riješiti stvari.

Mudre izreke 14:29: "Tko je strpljiv, ima veliko razumijevanje, ali tko je impulzivan pokazuje glupo." Ovaj stih naglašava mudrost strpljenja za razliku od gluposti impulzivnih izbora, poput onih Saraija, nudeći Hagar Abramu.

1. Petrova 5:7: "Lancone svu svoju tjeskobu zbog njega, jer se brine za tebe." Ovaj stih potiče kršćane da vjeruju Bogu i da mu daju zabrinutost, umjesto da se pokušaju sami nositi s njima, kao što je to učinio Sarai donoseći odluku da ponudi Hagar Abrão.

Izreke 3:5-6: "Vjerujte u Gospodara svog srca i ne podržavajte se u vlastitom razumijevanju; prepoznajte Gospoda na sve vaše načine i on će ispraviti vaše staze." Ovaj stih govori o važnosti povjerenja Bogu i prepoznavanju njega u svim područjima života, a ne ovisno samo o njihovom vlastitom razumijevanju, kao što je to učinio Sarai kada je pokušavao riješiti problem neplodnosti vlastitim rješenjem.

Izaija 40:31: "Ali oni koji čekaju Gospoda obnovljaju svoju snagu. Lete glasno kao orlovi; trče i ne iscrpljuju se, hodaju i ne umoruju se." Ovaj stih govori o sili koja dolazi od povjerenja Bogu i čekanja u njemu, umjesto da žuri i pokušava sam riješiti stvari, kao što je to učinio Sarai nudeći Hagara Abramu.