Encontrados 101 resultados para: Jednu
Potom je pozvala svoga muža i rekla: "Pošalji mi jednoga od momaka i jednu magaricu; otrèat æu do èovjeka Božjeg i vratit æu se." (Druga knjiga o kraljevima 4, 22)
Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja Amasje, sina Joaševa, postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joašev. On je kraljevao èetrdeset i jednu godinu. (Druga knjiga o kraljevima 14, 23)
Udahnut æu u njega duh i kad èuje jednu vijest, vratit æe se u svoju zemlju. I uèinit æu da u svojoj zemlji pogine od maèa.'" (Druga knjiga o kraljevima 19, 7)
Jošiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jedida, kæi Adajina, i bila je iz Boskata. (Druga knjiga o kraljevima 22, 1)
Tada tajnik Šafan obavijesti kralja: "Sveæenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je poèe èitati pred kraljem. (Druga knjiga o kraljevima 22, 10)
Jahat je bio poglavar, a drugi Ziza; a Jeuš i Berija nisu imali mnogo djece, zato su se brojili u jednu obitelj, u jedan razred. (Prva knjiga Ljetopisa 23, 11)
Popisao ih je Netanelov sin Šemaja, pisar od Levijeva plemena, pred kraljem, knezovima, sveæenikom Sadokom, Ebjatarovim sinom Ahimelekom, pred poglavarima porodica meðu sveæenicima i levitima, uzevši po jednu porodicu za Eleazara, a po jednu opet za Itamara. (Prva knjiga Ljetopisa 24, 6)
Bile su mu èetrdeset i dvije godine kad se zakraljio. Kraljevao je jednu godinu u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Atalija, Omrijeva kæi. (Druga knjiga Ljetopisa 22, 2)
Jošiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. (Druga knjiga Ljetopisa 34, 1)
Tada tajnik Šafan javi kralju: "Sveæenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je poèe èitati pred kraljem. (Druga knjiga Ljetopisa 34, 18)
A od sveæenièkih sinova: Hobajini sinovi, Hakosovi sinovi, sinovi Barzilaja - onoga koji je uzeo za ženu jednu kæer Barzilaja Gileaðanina te se prozvao tim imenom. (Knjiga Ezrina 2, 61)
A ja, ništa i ne okusiv, skoèih na noge i unesoh onoga mrtvaca u jednu kuæu, gdje mogaše ostati sve do zalaza sunca. (Tobija 2, 4)