Encontrados 72 resultados para: Ujutro

  • Ako bi se oblak digao pošto se zadržao od veèeri do jutra, oni bi tada ujutro krenuli na put. Danju ili noæu, kad bi se oblak digao, oni bi krenuli na put. (Knjiga Brojeva 9, 21)

  • I uranivši ujutro poènu se uspinjati na vrh brda govoreæi. "Evo uzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgriješili." (Knjiga Brojeva 14, 40)

  • Ujutro Bileam ustane te æe Balakovim knezovima: "Odlazite u svoju zemlju jer mi ne da Jahve da poðem s vama." (Knjiga Brojeva 22, 13)

  • Ustane Bileam ujutro, osamari svoju magaricu i ode s moapskim knezovima. (Knjiga Brojeva 22, 21)

  • Skuhaj je i pojedi na mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj. Ujutro se onda okreni i zaputi svojim šatorima. (Ponovljeni zakon 16, 7)

  • Urani Jošua ujutro i pozva Izraela po plemenima; pristupiše i otkri se pleme Judino. (Jošua 7, 16)

  • Uranivši, Jošua ujutro prebroja narod i poðe sa starješinama Izraelovim pred narodom na Aj. (Jošua 8, 10)

  • A ujutro, kad ograne sunce, digni se i udari na grad. Kada Gaal i njegovi ljudi iziðu preda te, ti uèini s njima što ti prilike posavjetuju." (Knjiga o sucima 9, 33)

  • Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio kuæna vrata te izišao da nastavi put, kad spazi ženu, svoju inoèu, kako leži na kuænim vratima s rukama na pragu. (Knjiga o sucima 19, 27)

  • Ostani noæas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne uzeti, dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet æu te ja, tako mi Jahve! Spavaj do jutra." (Knjiga o Ruti 3, 13)

  • Sutradan ujutro, kad su žitelji Ašdoda došli u hram Dagonov, gle, Dagon ležaše nièice na zemlji pred Kovèegom Jahvinim. Oni digoše Dagona i metnuše ga natrag na njegovo mjesto. (Prva knjiga o Samuelu 5, 3)

  • Ali kad su ujutro uranili, gle, Dagon opet ležaše nièice na zemlji pred Kovèegom Jahvinim; glava Dagona i obje njegove ruke ležahu odsjeèene na pragu: na mjestu je stajao samo Dagonov trup. (Prva knjiga o Samuelu 5, 4)


“Há alegrias tão sublimes e dores tão profundas que não se consegue exprimir com palavras. O silêncio é o último recurso da alma, quando ela está inefavelmente feliz ou extremamente oprimida!” São Padre Pio de Pietrelcina