Encontrados 353 resultados para: kraj svijeta

  • Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post: da bismo se ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan put sebi, svojoj djeci i svemu blagu svojem. (Knjiga Ezrina 8, 21)

  • Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: "Koliko bi trajao tvoj put? Kada æeš se vratiti?" Pošto sam utvrdio vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem. (Knjiga Nehemijina 2, 6)

  • Kraj njih su gradili Jerihonci, a do njih je gradio Zakur, sin Imrijev. (Knjiga Nehemijina 3, 2)

  • Kraj njih je popravljao Merimot, sin Urije, sina Hakosova; a do njega je popravljao Mešulam, sin Berekje, sina Mešezabelova; a do njega je popravljao Sadok, sin Baanin. (Knjiga Nehemijina 3, 4)

  • Kraj njih su popravljali Tekoanci, ali su njihovi plemenitaši odbili da prignu šiju na službu svojim gospodarima. (Knjiga Nehemijina 3, 5)

  • A kraj njih obnavljahu Melatja Gibeonjanin, Jadon Meronoæanin i ljudi iz Gibeona i Mispe, podložnici upravitelja s onu stranu Rijeke. (Knjiga Nehemijina 3, 7)

  • A kad bi došli Židovi koji žive kraj njih, po deset bi nas puta upozoravali: "Idu protiv vas iz svih mjesta u kojima stanuju!" (Knjiga Nehemijina 4, 6)

  • Svaki je od graditelja, dok je radio, nosio maè pripasan uz bok. Trubaè je stajao kraj mene. (Knjiga Nehemijina 4, 12)

  • Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Kraj njega stajahu: s desne strane Matitja, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Mišael, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam. (Knjiga Nehemijina 8, 4)

  • Nevolju si otaca naših u Egiptu vidio, i vapaj si njihov èuo kraj Mora crvenoga. (Knjiga Nehemijina 9, 9)

  • Kod Izvorskih vrata popeli su se njima nasuprot kraj stepenica Davidova grada, zidnim usponom od Davidove palaèe sve do Vodenih vrata na istoku. (Knjiga Nehemijina 12, 37)

  • Iste noæi, poslije onog ukopa, vratih se kuæi, a kako bijah neèist, legoh kraj zida u vrtu; bilo je toplo pa sam spavao otkrivena lica. (Tobija 2, 9)


“O sábio elogia a mulher forte dizendo: os seu dedos manejaram o fuso. A roca é o alvo dos seus desejos. Fie, portanto, cada dia um pouco. Puxe fio a fio até a execução e, infalivelmente, você chegará ao fim. Mas não tenha pressa, pois senão você poderá misturar o fio com os nós e embaraçar tudo.” São Padre Pio de Pietrelcina