Encontrados 229 resultados para: neæu
I reèe Ilija Elizeju: "Ostani ovdje jer me Jahve šalje do Betela." Elizej odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I siðoše do Betela. (Druga knjiga o kraljevima 2, 2)
Ilija mu reèe: "Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jerihona." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I uðoše u Jerihon. (Druga knjiga o kraljevima 2, 4)
Ilija mu reèe: "Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jordana." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I tako poðoše obojica. (Druga knjiga o kraljevima 2, 6)
Ali djeèakova majka reèe: "Života mi Jahvina i tvoga, neæu te ostaviti!" On tada ustade i poðe za njom. (Druga knjiga o kraljevima 4, 30)
Neæu više dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u baštinu njihovim oèevima, samo ako budu držali i provodili u djelo sve što sam im zapovjedio: Zakon što im ga je objavio moj sluga Mojsije." (Druga knjiga o kraljevima 21, 8)
Ja æu njemu biti otac, a on æe meni biti sin: svoje naklonosti neæu odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od tvoga prethodnika. (Prva knjiga Ljetopisa 17, 13)
Kralj David reèe Ornanu: "Ne, nego hoæu da kupim u tebe i da platim, jer neæu da prinosim Jahvi što je tvoje, da prinosim paljenice koje su mi poklonjene." (Prva knjiga Ljetopisa 21, 24)
Kad ih Jahve vidje gdje se poniziše, doðe njegova rijeè Šemaji: "Ponizili su se; neæu ih uništiti, nego æu im uskoro dati spasenje te se moja srdžba neæe oboriti na Jeruzalem preko Šišaka. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 7)
Neæu više dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u baštinu vašim oèevima, samo ako budu držali i provodili u djelo sve što sam im zapovjedio: sav Zakon, uredbe i obièaje dane preko Mojsija." (Druga knjiga Ljetopisa 33, 8)
Kad je Sara to èula, veoma se ražalostila. Plaèuæi je otišla u oèevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reèe u sebi: "Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, kæer, pa ti se, na nesreæu, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neæu se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne èujem ovakvih uvreda." (Tobija 3, 10)
Tobija odgovori: "Neæu ništa okusiti dok se ne odluèite i ne izvršite što treba." Nato mu Raguel kaza: "Uzmi je od ovoga èasa po pravdi: ti si njezin brat i ona pripada tebi. Milosrdni Bog neka vam udijeli sreæu." (Tobija 7, 12)
Sin odgovori: "Neæu štetovati dadem li mu i polovicu onoga što sam donio, (Tobija 12, 2)