Daniel, 5

19. Zbog velièine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio.

Verse im Zusammenhang mit Daniel, 5:

Poglavlje 5. knjige Daniela priča priču o kralju Belshazaru, koji je dao veliku gozbu tisuću svojih plemića i pio vino iz svetih plovila uzeta iz Jeruzalemskog hrama. Tijekom banketa, ruka koja je na zidu napisala tajanstvenu poruku koju je Daniel tumačio kao Božji sud nad kraljem zbog njegove arogancije i skrnavljenja hrama. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u ovom poglavlju:

Izreke 16:18: "Ponos prethodi propast; arogancija, pad." Ovaj stih govori o vezi između ponosa i pada, koja je ilustrirana u povijesti kralja Belshazara, koji se smatrao nepobjedivim i imunom na Božju presudu.

Hebrejima 10:31: "Strašna stvar je pasti u ruke živog Boga." Ovaj stih govori o pravednosti i moći Božjoj, koja je u stanju prosuditi i kazniti zle. To je poruka koju je kralj Belsazar trebao čuti, ali nažalost to nije shvatilo ozbiljno.

Izaija 44:25: "Poništavam znakove lažnih proroka i napravim njihova glupa grla; vino mudri oni koji imaju razlučivanje i pretvaranje znanja o svojim mudracima u ludilo." Ovaj stih govori o superiornosti Božjeg znanja i mudrosti u odnosu na lažne religije i prakse proricanja. Daniel je pokazao tu superiornost tumačeći pisanu poruku na zidu koju nitko drugi nije mogao razumjeti.

Rimljanima 2:4: "Prezirete li bogatstvo Božje dobrote, tolerancije i strpljenja, ne prepoznajući da vas Božja dobrota odvodi do pokajanja?" Ovaj stih govori o Božjem strpljenju i milosrđu, koji želi da se ljudi pokaju od svojih grijeha i vrate mu se. Kralj Belsazar imao je priliku pokajati se, ali je odlučio zanemariti Božju poruku i pretrpio posljedice.

Matej 7:6: "Ne dajte ono što je svete psima, niti bacite svoje bisere svinjama. Ako to učine, mogu treptati, a zatim se okrenuti protiv vas i razbiti ih." Ovaj stih govori o važnosti prepoznavanja vrijednosti svetih stvari, a ne da ih razbarujete ili izbaci neodgovorno. Kralj Belsazar bio je kriv za skrnavljenje svetih žila u Jeruzalemskom hramu, pokazujući njegov nedostatak poštovanja prema Božjim svetim stvarima.