1 Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisuæi svojih velikaša; s njima je pio vino.
2 Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suðe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.
3 Donesoše dakle zlatno i srebrno suðe oteto iz Božjega doma u Jeruzalemu i stadoše piti iz njega kralj i njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.
4 Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena.
5 Iznenada se pojaviše prsti èovjeèje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikom svijeænjaku, po okreèenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše.
6 Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo.
7 Glasno dozva èarobnike, zvjezdare i gataoce. I reèe kralj mudracima babilonskim: "Tko proèita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit æe obuèen u grimiz, oko vrata nosit æe zlatan lanac i bit æe treæi u kraljevstvu."
8 Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoše proèitati pismo niti mu otkriti znaèenje.
9 Kralj se Baltazar zbog toga silno uplaši, problijedje, a njegovi velikaši ostadoše zbunjeni.
10 Kraljica, èuvši rijeèi kralja i velikaša, uðe u gozbenu dvoranu i reèe: "Kralju, živ bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje lice neka ne blijedi!
11 Ima u tvome kraljevstvu èovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Još za vremena tvoga oca naðe se u njemu svjetlo, razum i mudrost slièna mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova starješinom èarobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca.
12 Buduæi da se u tom Danielu - koga kralj bijaše nazvao Baltazarom - našao duh izvanredan, znanje, bistrina, vještina da tumaèi sanje, da rješava zagonetke i da razrješuje teškoæe, pozovi stoga Daniela i on æe ti kazati znaèenje."
13 Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: "Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac?
14 Èujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna.
15 Dovedoše mi mudrace i èarobnike da proèitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo znaèenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao.
16 A èujem da si ti kadar dati tumaèenja i da razrješuješ teškoæe. Ako si dakle kadar proèitati ovo pismo i reæi mi njegovo znaèenje, bit æeš odjeven u grimiz i nosit æeš zlatan lanac oko vrata i bit æeš treæi u kraljevstvu."
17 Daniel prihvati rijeè i odgovori kralju: "Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja æu proèitati ovo pismo kralju i kazat æu mu njegovo znaèenje.
18 O kralju, Bog je Svevišnji dao kraljevstvo, velièinu, velièanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome.
19 Zbog velièine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio.
20 No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bi oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta.
21 Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slièno životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeðaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na èelo onoga koga on hoæe.
22 No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo:
23 ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suðe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleæi bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne èuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove.
24 I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo."
25 "A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin.
26 A te rijeèi znaèe: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i uèinio mu kraj;
27 Tekel: bio si vagnut na tezulji i naðen si prelagan;
28 Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima."
29 Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac i da ga proglase treæim u kraljevstvu.
30 Iste te noæi kaldejski kralj Baltazar bi ubijen.
Versículos relacionados com Daniel, 5:
Poglavlje 5. knjige Daniela priča priču o kralju Belshazaru, koji je dao veliku gozbu tisuću svojih plemića i pio vino iz svetih plovila uzeta iz Jeruzalemskog hrama. Tijekom banketa, ruka koja je na zidu napisala tajanstvenu poruku koju je Daniel tumačio kao Božji sud nad kraljem zbog njegove arogancije i skrnavljenja hrama. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u ovom poglavlju:
Izreke 16:18: "Ponos prethodi propast; arogancija, pad." Ovaj stih govori o vezi između ponosa i pada, koja je ilustrirana u povijesti kralja Belshazara, koji se smatrao nepobjedivim i imunom na Božju presudu.
Hebrejima 10:31: "Strašna stvar je pasti u ruke živog Boga." Ovaj stih govori o pravednosti i moći Božjoj, koja je u stanju prosuditi i kazniti zle. To je poruka koju je kralj Belsazar trebao čuti, ali nažalost to nije shvatilo ozbiljno.
Izaija 44:25: "Poništavam znakove lažnih proroka i napravim njihova glupa grla; vino mudri oni koji imaju razlučivanje i pretvaranje znanja o svojim mudracima u ludilo." Ovaj stih govori o superiornosti Božjeg znanja i mudrosti u odnosu na lažne religije i prakse proricanja. Daniel je pokazao tu superiornost tumačeći pisanu poruku na zidu koju nitko drugi nije mogao razumjeti.
Rimljanima 2:4: "Prezirete li bogatstvo Božje dobrote, tolerancije i strpljenja, ne prepoznajući da vas Božja dobrota odvodi do pokajanja?" Ovaj stih govori o Božjem strpljenju i milosrđu, koji želi da se ljudi pokaju od svojih grijeha i vrate mu se. Kralj Belsazar imao je priliku pokajati se, ali je odlučio zanemariti Božju poruku i pretrpio posljedice.
Matej 7:6: "Ne dajte ono što je svete psima, niti bacite svoje bisere svinjama. Ako to učine, mogu treptati, a zatim se okrenuti protiv vas i razbiti ih." Ovaj stih govori o važnosti prepoznavanja vrijednosti svetih stvari, a ne da ih razbarujete ili izbaci neodgovorno. Kralj Belsazar bio je kriv za skrnavljenje svetih žila u Jeruzalemskom hramu, pokazujući njegov nedostatak poštovanja prema Božjim svetim stvarima.
Kapitel: